Okrugle stolove nastavlja moderirati voditeljica Biskupijske knjižnice Varaždin Irena Gotal, a gostovale su vjeroučiteljica ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu Ljuba Duvnjak i profesorica Hrvatskog jezika i ravnateljica OŠ „Vladimir Nazor“ – Sveti Ilija Anđelka Rihtarić. Kao i svakog puta, susret je počeo molitvom koju je predmolio biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.

Tema okruglog stola odabrana je u povodu Svjetskog dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada. Kako je istaknula Gotal to je prigoda „za isticanje važnosti rada svih učitelja i nastavnika i njihov utjecaj na razvoj društva u cjelini, te da se naglasi važnost te profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji“. Duvnjak je stoga najprije govorila o statusu obrazovnog sustava, ali i samih učitelja u Republici Hrvatskoj. Kada je riječ o materijalnim uvjetima, uvijek će se naći prigovori da oni nisu jednaki u svim školama. Podsjetila je da postoje škole koje su slabije opremljene, zatim one koje rade u tri smjene što stvara određene poteškoće u organizaciji nastave te je opterećenje za djecu i organizaciju života roditelja, osobito ako je riječ o osnovnim školama. Osim toga, dodala je, status učitelja je uvijek izazovan.

„Uvijek se raspravlja o tome jesu li učitelji premalo plaćeni ili previše plaćeni za koliko rade, ali status učitelja ovisi isključivo o tomu koliko ćemo se mi davati, izgrađivati kao osobe i brinuti jedni o drugima, jer svaki poziv u kojem služimo drugima, nema tih novčanih sredstava koji to mogu nadoknaditi. Tako je to i s medicinskim službama. Ako se iskreno dajemo ljudima koji su nam povjereni, koji su nam na brizi, onda ne polazimo od materijalnoga, nego od toga koliko mi primamo i koliko dajemo za dobrobit društva i zajednice“, poručila je Duvnjak.

Rihtarić je pak najprije predstavila najnoviji eksperimentalni program cjelodnevne nastave koji se provodi u nekim školama diljem zemlje, a potom iznijela i svoje mišljenja o njegovim prednostima i nedostacima poručivši pritom da treba dati malo vremena da eksperiment zaživi.

„Ima tu i kakofonije, natezanja i na jednu i na drugu stranu. Meni osobno se nikako ne sviđa da (moje) dijete (kad bih imala dijete osnovnoškolske dobi), svakog dana provede u školi do 17 sati, a ja sam kod kuće već u 15 sati. Dakle, tu su svakako roditelji oni koji će u jednom času trebati nešto reći kad eksperiment bude išao svomu kraju. Ali za početak, mislim da je uvijek dobro trezveno stati i razmisliti što je plus, što je minus i onda s tih pozicija i javno govoriti“, poručila je Rihtarić.

Jedna od tema okruglog stola bilo je i stanje Vjeronauka u školama.

„Stanje vjeronauka je različito po biskupijama u odazivu, ali je uvijek povezano s time koliko mi kvalitetno i sa srcem doista služimo navještaju Evanđelja djeci i mladima koji su nam povjereni i koliko smo doista autentični i iskreni svjedoci te koliko smo spremni bit glas Crkve i služiti navještaju Evanđelja u školskom sustavu“, rekla je Duvnjak.

Rihtarić se pak dotakla činjenice da je Vjeronauk, svo vrijeme otkad je uveden u školu u redovnu nastavu kao izborni predmet, na meti glasova koji ističu kao problem to što djeca koja ne pohađaju Vjeronauk nemaju gdje biti, lutaju hodnicima, nemaju gdje boraviti, zapostavljena su i tako dalje.

„Moje pitanje je zašto se iste stvari ne traže i za djecu koja ne pohađaju izborni drugi strani jezik, ili informatiku? Naime, mislim da oni koji na taj način prigovaraju, zapravo ne prigovaraju iz brige za tu djecu, nego su protivnici vjeronauka koji se nalazi u školi. Naravno da o učenicima koji ne pohađaju redovnu nastavu bilo kojega predmeta treba škola voditi brigu, osigurati im prostor gdje će boraviti i većina škola vodi brigu o toj djeci. Ja bih rekla da su motivi malo drugačiji od dobrobiti djece“, rekla je Rihtarić.

Na okruglom stolu o školi pred suvremenim izazovima bilo je riječi i o rodnoj ideologiji koja, prema riječima Rihtarić, ne da ulazi, nego je već ušla u sve pore našega društva te se postavlja pitanje kako pristupiti takvim stvarnostima. Rihtarić je poručila da je u tim slučajevima potrebno djecu odgajati kako kaže Katolička Crkva, ali i cijeli humanistički odgoj koji je na europskome tlu prisutan još od antičke Grčke, a to je da osobu uvijek moraš prihvatiti. Osobi koja je u nevolji uvijek moraš pomoći. Osobu koja traži pomoć uvijek moraš uputiti.

S rodnom ideologijom je problem što su je aktivisti doveli u fokus kao da je to najvažnija stvar u kulturi Europe.

„A nije“, ustvrdila je Rihtarić. „Ja kao majka, učitelj i ravnatelj uvijek moram i želim prihvatiti svako dijete i svakoga čovjeka sa svim njegovim potrebama, mukama, problemima, sa svime onim što je unutrašnjost toga čovjeka i pomoći gdje god i kako god mogu. Ali i ja imam pravo na svoje mišljenje i na svoj stav. A odgoj nije uvijek samo podilaženje, tepanje i maženje. Odgoj uvijek mora biti iz ljubavi, a onda iz te ljubavi djelovati – na katoličkim, odnosno kršćanskim načelima, a to zapravo jesu humanistička načela“, istaknula je.

Tijekom okruglog stola razvila se i rasprava s posjetiteljima, a gošće su zaključno s okupljenima podijelile i svoje želje kakve bi škole htjele u budućnosti.

„Sanjam školu u kojoj će biti zadovoljni i učenici, i djelatnici, i roditelji, gdje ćemo zajedno voditi brigu jedni o drugima, gdje ćemo se međusobno odgajati, učiti i napredovati, i na kraju, stvoriti jedno plemenito, dobro i kvalitetno društvo“, rekla je Duvnjak. Rihtarić je poručila da sanja školu u kojoj će svi zajedno rasti: i djeca, i učitelji, i roditelji. Školu koja je partnerska, prijateljska i podupiruća i školu koje će se svaki njezin polaznik, kad ode iz nje, rado sjećati i u koju će se rado vraćati.

„To je zadatak sviju nas, ne samo učitelja, nego i roditelja i djece – škola u kojoj će se ta međusobna potpora osjećati i u kojoj ćemo svi kao ljudi rasti“, zaključila je Rihtarić.

Na kraju susreta, Gotal je najavila i novi okrugli stol prvog ponedjeljka u studenome koji će se baviti pitanjem zdravstva i izazovima s kojima se susreću današnji liječnici i korisnici njihovih usluga. Gosti će biti izv. prof. dr. Jasminka Stepan Giljević, primarijus i v. d. Pročelnice Zavoda za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju s dnevnom bolnicom „Mladen Ćepulić“ iz Klinike za dječje bolesti Zagreb te  dr. sc. Dubravko Habek, redovni profesor Medicinskog fakulteta na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i liječnik na Klinici za ženske bolesti i porode KB Merkur.