Nastavak znanstvenog skupa o obljetnici sjedinjenja hrvatske provincije franjevaca trećoredaca s Redom

Zagreb, 6. 11. 2002. (IKA) – Odnosi između franjevačkih redova te društvene i crkvene prilike u Hrvatskoj krajem 16. i početkom 17. stoljeća, slika provincije u vrijeme sjedinjenja s Redom kao i njezina ekonomska snaga u tome razdoblju bile su teme izlaganja 6. studenoga, u drugom dijelu znanstvenoga skupa održanog u samostanu Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, u prigodi 400. obljetnice sjedinjenja hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša s Redom (1602), to jest s provincijama Trećeg reda sv. Franje na području Italije.
Franjevac trećoredac Zvonimir Brusač je iščitavanjem i analizom niza dokumenata predstavio neke dimenzije duhovnosti hrvatskih trećoredaca na kraju 16. i početkom 17. stoljeća, istaknuvši pritom njihov pokornički život, duh molitve, materijalno siromaštvo u kućama te pastoralni rad u okruženju samostana.
Odnosi između franjevačkih redova na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće bili su tema predavanja fra Emanuela Hoška, koji je ukazao na tadašnju raspršenost i različitost u idejama i strukturi tih redova. U Prvome franjevačkom redu 1517. godine događa se tzv. kapitul sjedinjenja, koji je, prema njegovim riječima, prerastao u kapitul totalnog razjedinjenja konventualaca na jednu i opservanata na drugu stranu. Bila je to formalna razdioba Reda, s tim da se nije dogodilo ujedinjenje svih opservantskih struja, dodao je. Kapucini su, nadalje, organizirano nastupili 1524. godine, a samostalan Red postaju 1619. godine. U Španjolskoj se 1578. godine javljaju bosonogi fratri, a na germanskom području rekolekti. Fra Emanuel je podsjetio kako je na znanstvenom skupu već isticano da su hrvatski franjevci trećoredci bili u povezanosti s Prvim redom, te je postavio pitanje koliko je ta povezanost bila poticaj da oni uđu u zajedništvo s talijanskim provincijama. Za razumijevanje toga sjedinjenja 1602. godine, smatra fra Emanuel, potrebno je prvo poznavati stanje među samim trećoredcima u Dalmaciji i Istri, koje nije bilo bajno, jer takve nisu bile ni prilike u Crkvi i društvu. Nadalje, bitno je poznavati njihove veze s talijanskim samostanskim franjevcima trećoredcima, koje su postojale, no, fra Emanuel je izrazio sumnju da su bile voljene. Konačno, valja znati političke prilike u Hrvatskoj u tome razdoblju, jer su Turci bili pred Splitom, Trogirom i Zadrom i stoga je trebalo tražiti saveznike. Fra Emanuel je iznio primjer kako su se 1579. godine franjevci trećoredci u Dalmaciji, koji su izgubili kontakt sa zaleđem u Bosni, jer su tamo bili Turci, srdili i pisali optužbe da ne žele biti pod pokroviteljstvom opservanata. Te godine počinje vrlo izrazito naklanjanje trećoredaca Dalmacije i Istre prema trećoredcima u Italiji. Taj korak ujedinjenja 1602. godine, kazao je fra Emanuel, nije imao u sebi garant da će se hrvatski trećoredci osloboditi utjecaja opservanata, no, bio je to novi savez koji je respektirao temeljnu tečevinu hrvatskih trećoredaca – glagoljicu.
Fra Vicko Kapetanović pojasnio je društvene i crkvene prilike u Hrvatskoj na početku 17. stoljeća, ocijenivši ih tužnima. Pred turskom opasnošću Hrvati su se 1527. godine priklonili Habsburgovcima, a Hrvati u Dalmaciji potpali su pod mletačku vlast. Bogat redovnički život razvijao se u mletačkom dijelu te u Dubrovačkoj republici.
Fra Božo Sučić predstavio je sliku provincije u vrijeme sjedinjenja s Redom, napomenuvši da su u vrijeme turskih provala franjevci trećoredci gubili svoje samostane. Trećoredci su, prema njegovim riječima, živjeli u samostanima, zajedno se molili Bogu, obavljali su pastoralne poslove, pomagali su svjetovnim svećenicima te su se držali pustinjačke pokorničke tradicije po samostanima. Istaknuo je i kako je Mletačka republika dobronamjerno gledala na glagoljizam trećoredaca.
Ekonomsku snagu provincije na početku 17. stoljeća pojasnio je fra Anđelko Badurina, istaknuvši kako su nakon 70-ih godina 16. stoljeća svi samostani vodili blagajnički dnevnik. Početkom 17. stoljeća godišnji promet blagajne bio je oko 500 lira.
Gost iz Italije fra Lino Temperini izložio je doprinos povjesničara fra Stjepana Ivančića franjevačkoj historiografiji njegova vremena, predstavivši 3 njegova djela o povijesti Reda.