Istina je prava novost.

Nastupni govor mons. Kutleše na kraju mise prigodom preuzimanja službe zagrebačkog nadbiskupa

Nastupni govor mons. Dražena Kutleša na kraju liturgijskog slavlja povodom preuzimanja službe zagrebačkog nadbiskupa, na blagdan sv. Katarine Sienske, u subotu 29. travnja 2023., u bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu.

Draga braćo i sestre u Kristu!

Poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora i saborski zastupnici, poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i cijenjene ministrice i ministri, poštovani izaslaniče Predsjednika Republike Hrvatske, poštovani predstavnici izvršne i sudbene vlasti.

Poštovani župani, gradonačelnici i načelnici, predstavnici gradskih i općinskih vlasti.

Posebno mi je drago što mogu pozdraviti apostolske nuncije u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, nadbiskupe i biskupe iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije te naše domaće nadbiskupe i biskupe.

Upućujem pozdrav provincijalima i provincijskim poglavaricama, vama, draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci.

Draga mi je prisutnost predstavnika kršćanskih crkava i drugih vjerskih zajednica.

Rado pozdravljam predstavnike i članove akademskih, znanstvenih, kulturnih, obrazovnih institucija, kao i članove diplomatskog zbora akreditiranog u Republici Hrvatskoj.

Dragi hrvatski branitelji, dragi bolesnici i nemoćni, drage majke i očevi, draga djeco, dragi mladi naše Nadbiskupije, poštovana Crkvo zagrebačka.

Uzoriti gospodine kardinale Josipe, dok Vas pozdravljam, želim Vam ujedno zahvaliti za pastirsku službu koju ste u Zagrebačkoj nadbiskupiji vršili više od 25 godina. Hvala Vam za Vašu požrtvovnost, predanost i ustrajno darivanje ovoj Crkvi koje se očituje u brojnim osnovanim župama, izgrađenim crkvama, obnovljenim i osnovanim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije te mnogim drugim plodovima koji se prepoznaju u Dokumentu Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, koji ste objavili prije nekoliko mjeseci.

Danas zahvaljujem Bogu za sva razdobljima svoga životnog puta, za moju obitelj i za sve ljude koje mi je poslao u život, preko kojih me je oblikovao i iskazivao mi svoju dobrotu; zahvaljujem za svako dobro i milosti koje sam primio.

Iznova duboko zahvaljujem za iskazano povjerenje i obećavam sinovsku odanost svetom ocu papi Franji.

Od svojih je početaka drevna Zagrebačka Crkva urešena mnoštvom svjedoka vjere. Iskazivala je predanost svojemu poslanju, strpljenje i nepokolebljivost. Ova Crkva predajom i baštinom, ali ponajviše snažnim svjedočenjem vjere i postojanošću njezina klera i vjerničkoga naroda, ulijeva povjerenje i duboko poštovanje. Poput Crkve u Smirni, iz knjige Otkrivenja, zaslužuje riječi: „Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat!“ (Otk 2, 9). Ovo bogatstvo, nije samo materijalno i kulturno, ono nije samo pitanje povijesti i tradicije. Ovo je bogatstvo duhovna baština koja nam se u ovom trenutku naše povijesti nameće poput imperativa i traži od nas osobni odgovor.

Dragi svećenici, vi ste moji prvi suradnici. Zahvalan sam vam za sve što činite u Crkvi. Imati pastire „po Božjem Srcu“ najdragocjeniji je dar koji Bog može dati jednom narodu. Kao pravi pastiri i uzori stada, budimo neprestano uronjeni u potrebe naroda koji nam je povjeren. Kristovim Srcem tražimo one o kojima nitko ne mari. Umjesto prosuđivanja, neka nas vodi duh slušanja. Umjesto želje za gospodarenjem, neka nas vodi duh služenja. Snažan i čvrst odnos s Bogom, jednostavnost i otvorenost, osposobit će nas za služenje svima bez obzira na njihove vrline ili mane, ili društveni status, uvijek imajući na umu svrhu svoje službe – širenje Božje ljubavi i radosne vijesti među ljudima. Moja su očekivanja od vas velika i pozivam vas da se smjelo i odvažno, s radosnim predanjem, posvetite oživotvorenju poziva na koji ste pozvani tako da svakome i u svako vrijeme, blago i s poštovanjem, budete spremni dati obrazloženje nade koja je u vama (usp. 1 Pt 3, 15).

Dragi članovi redovničkih ustanova i ustanova posvećenog života, hvala i vama za radosno svjedočenje ljepote života po evanđeoskim savjetima. Znam da radosno svjedočenje Krista nije uvijek lako, jer život može biti izazovan i pun poteškoća. Ali, snažna vjera i pouzdanje u Božju providnost neka vam pomognu prebroditi svaki izazov. Primjerom vašega življenja, vašim riječima i djelima, radosna se vijest širi i čini svijet boljim mjestom za svakog čovjeka.

Dragi bogoslovi, pripravnici i pripravnice, vama, pak, želim duboko iskustvo Božje ljubavi i prisutnosti u vašem životu da biste mogli tu ljubav prenositi drugima. Samo ćete s Bogom biti sposobni služiti Crkvi i ljudima na najbolji mogući način, s ljubavlju, poniznošću i predanošću. Učite se živjeti u zajedništvu s drugima.

Dragi vjernici, izgradnja pravednijeg društva, u kojemu će se priznavati i štititi ljudska prava, a ekonomski i politički odnosi biti uređeni na način koji će služiti dobrobiti svih ljudi, izazov je pri kojemu neizostavna uloga pripada svim vjernicima, ženama i muževima koji poput svete Katarine ljube Crkvu i sve ljude Kristovim srcem, ne prepuštajući ih propadanju ni usred najvećih oluja.

Ova Crkva, dragi vjernici, s vama računa i jamči vam svoju blizinu. Raznovrsnost karizmi koje vam Duh Božji udjeljuje, jer on puše gdje hoće, obogaćuje Crkvu i čini je ugodim boravištem za sve izmorene i opterećene našega vremena. Djelatna kršćanska ljubav na koju ste pozvani ondje gdje jeste, gdje živite i radite, nikoga ne isključuje. Širite suosjećanje i samilost i neka su vam ispred vremenitih interesa i sitnih probitaka te sve veće užurbanosti koja nam zamagljuje pogled u Nebo.

Opasnost koju možemo opaziti i koja nam prijeti na svim razinama društvenog, ali i vjerskog života, je svojevrsna podvojenost, hipokrizija – jedno se vjeruje i ispovijeda na privatnom planu, a drugo na društvenom i vjerskom. Onda se malo pomalo dođe do točke kad se vlastita nedosljednost predstavlja kao opravdan i poželjan obrazac ponašanja.

Svjesni smo da je, i u prošlosti i u sadašnjosti, problem s nedostatkom vrlina, ali danas primjećujemo i nedostatak znanja o vrlinama. Ovo je novo. Kršćani su, kao i drugi grešnici, uvijek bili podložni grijesima i manama, ali čini se da danas više ne znamo što je grijeh, a što vrlina; što dobro, a što loše; što je pošteno, a što ne.

Društveno nepoštenje i nepravda posebno teško pogađaju upravo obitelj. Ona je oduvijek bila jezgra zajedništva i prihvaćanja. To najintimnije čovjekovo dobro koje baštinimo od Boga najviše trpi od gospodarskih neravnoteža, izostanka gospodarske i društvene empatije, ali i proturječnosti i podjela koje oni sa sobom nose. Teško je pogođeno upravo materinstvo i roditeljstvo, djeca i mladež, koji su pokretačka snaga naroda. Bez njih – sve je uzaludno! Demografsko uništenje usmjereno je prije svega na obitelj, a potom nužno i na pojedince.

Drage obitelji, vaši su mi problemi poznati. Obitelj, roditeljstvo, materinstvo te djeca i mladež stoga zavrjeđuju kvalificiranu i bezuvjetnu obzirnost, potporu i pomoć Crkve i društva. Zato smo svi pozvani u društvu u prvom redu zaštititi obitelj, a na poseban način djecu. Vi ste, drage obitelji, ishodište svega dobroga, a napose poštenih i pravednih pojedinaca koje ćete iznjedriti, i koji će izgrađivati ovo društvo.

U samoj biti svjedočkoga življenja i djelovanja jest odnos prema istini i dobru. Svaki čovjek u svojoj najdubljoj nutrini i intimi ima nepogrješivu čežnju za istinom i dobrom, nosi nepokolebljivu predodžbu o onom što je pošteno i pravedno. Premda mu je prirođena, ta predodžba zna izblijedjeti zbog čovjekove ranjivosti i nestalnosti jer daje prednost vremenitim dobrima i interesima, prolaznim kompromisima, pa čak i po cijenu žrtvovanja istine. Navedena se snažna ranjivost pokazuje u narodu, pa i u Crkvi – koja, premda narod Božji, u sebi nosi i tu ranjivu ljudsku sastavnicu.

Često se pojam o važnosti osobnog svjedočanstva može putem izgubiti, a naše djelovanje položiti na pjeskovito tlo (usp. Mt 7, 26). Ali mi kao vjernici znamo da je naš Gospodin Isus Krist Put, Istina i Život te da na tomu Putu, u vjernosti toj Istini i u odanosti tome Životu, valja beskompromisno izdržati.

Draga braćo i sestre, da život ostvaren u Bogu i napajan na Istini svojom plodnošću pridonosi crkvenom i društvenom blagostanju, svjedoči nam život svete Katarine Sienske, crkvene naučiteljice i suzaštitnice Europe. Sveta Katarina zavrijedila je biti suzaštitnica Europe jer nije stajala skrštenih ruku kada je Crkva u Europi bila u krizi. Postila je, činila pokoru, ali i pisala i obilazila crkvenu i državnu vlast, a nadasve je molila. Nije pristala biti svjedokinja propadanja Crkve i naroda, nego je postala dionica njezinoga pročišćenja i povratka vjernosti Bogu. Zato smo svi pozvani slijediti njezin primjer u svom životu. Amen.