Nema dobre politike bez dobrog života i poštenog djelovanja

U ovoj svečanoj prigodi svima vama nazočnima u ovoj drevnoj crkvi svetoga Marka na Gornjem gradu kao i svim građanima drage nam Hrvatske čestitam Dan državnosti. Kao vjernici želimo danas osobito moliti i zahvaliti Bogu za Domovinu, sve njezine stanovnike kao i za sve one koji su na vlasti te na osobiti način imaju odgovornost za našu državu. Želimo da naša Domovina bude zemlja mira, solidarnosti, pravde, međusobnog uvažavanja i siguran dom svima koji žive u njoj. Veseli nas svaki njezin napredak i svaki korak koji vodi sigurnijoj i uspješnijoj budućnosti. Stoga se danas radujemo, čestitamo i molimo Božji blagoslov i za autocestu Zagreb-Split koja se sutra pušta u promet.

Biblijski odlomak iz Prve Petrove poslanice što smo ga upravo čuli govori o okolnostima u kojima kršćani nisu bili aktivni subjekti politike svoje Države, već su naprotiv bili izloženi okrutnoj diktaturi. Suradnja u upravljanju državom bila je za njih nezamisliva. Iako nisu mogli kršćanski sudjelovati u formiranju vlasti, tim više su bili pozvani živjeti kršćanski. Imena imperatora na vlasti, u vrijeme u koje predaja smješta ovaj tekst, dovoljno rasvjetljuju okolnosti. Bilo je to za vladavine Nerona i Domicijana. Petar definira kršćane “putnicima Raseljeništva” ili strancima u državi (1,1), a samu državu naziva “Babilonom” (5,13). Na taj način vrlo jasno oslikava stanje kršćana u ono vrijeme. Situacija je donekle odgovarala onoj u kojoj su se našli i Židovi prognani u Babilon. Ni oni nisu bili subjekti, već objekti ondašnje vlasti boreći se za vlastiti opstanak, a ne za upravljanje. Političke okolnosti bile su slične i u totalitarnim režimima koje smo i mi iskusili. Iako su danas prilike kod nas posve drukčije Riječ Božja koju smo čuli sadrži neke značajne postavke, bitne za djelovanje kršćana u politici.

Prvo, politika ne može biti jedina preokupacija ljudskog djelovanja. Čovjek i ljudski život nadilaze društvenu stvarnost i političko djelovanje. To vrijedi za svaku državu. Politika ne može biti sve. Time se političaru umanjuje teret odgovornosti i otvara mu se put prema racionalnoj politici. Totalitarna država je protukršćanska i nehumana upravo zato što želi biti jedina i isključiva vrijednost čovjekova života. Namećući nešto što u sebi ne može biti, ona iskrivljuje i osiromašuje čovjeka. Svojim totalitarističkim lažima postaje tiranskom.

Dakle, prva uloga vjere u politici jest oslobođenje čovjeka od iracionalizacije i političkih mitova što je prava opasnost današnjice. Biti razborit, ostvarujući ono što je moguće i ne gubiti živce zbog neostvarivog, nikada nije bilo lako. Glas razuma nije nikada tako snažan kao što je iracionalna vika. Galama koja reklamira velike stvari ima prizvuke moraliziranja, a ograničiti se na moguće čini se poput odricanja moralnim željama. Naprotiv, istiniti politički moral je upravo u opiranju velikim, zavodljivim riječima s kojima se poigrava ljudima, čovjekom i njegovim mogućnostima. Nije prihvatljiva moralnost pustolovine koja svojim snagama želi ostvariti Božje naume. Moralno je, naprotiv, pošteno prihvatiti ljudske mogućnosti i u njihovim okvirima ostvarivati ljudska djela.
Unatoč progonima kršćana u Rimskom carstvu, oni nisu bili krajnje negativno raspoloženi prema vlasti. Priznavajući postojeću vlast, nastojali su doprinositi izgradnji države prema svojim mogućnostima, bez rušilačkih motiva. Upravo zato što su bili svjesni da žive u državi sličnoj babilonskoj držali su se smjernica proroka Jeremije upućenih Izraelcima prognanima u Babilon. Prorokova riječ iz 29. poglavlja Jeremijine knjige, ni u kojem slučaju ne predstavlja upute za politički otpor i uništenje tadašnjeg poretka kako bi nam se moglo činiti, već potiče na očuvanje i jačanje dobra. Stoga možemo reći da je poučavanje o preživljavanju ujedno priprema za novu i bolju budućnost. U tom smislu ovaj moral izgnaništva sadrži elemente pozitivne političke etike. Jeremija ne potiče Izraelce na pobunu i otpor već im kaže: “Gradite kuće i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! … Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru počiva i vaš mir” (Jr 29, 5-7). Vrlo slično potiče sveti Pavao u poslanici Timoteju, koja je po predaji iz Neronova doba: “(Molite) za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti” (1 Tim 2,2). Na istoj je liniji i Prva Petrova poslanica: “Življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo ono za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda” (2,12). “Sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite” (2, 17). “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena” (4, 15).

Što to znači? Kršćani doista nisu bili ljudi tjeskobno podčinjeni vlastima, ljudi koji nisu znali da postoji pravo i dužnost otpora utemeljenih na savjesti. Upravo to potvrđuje da su bili svjesni ovlasti države i zato se nisu pokoravali onome što po Božjem zakonu nije bilo dopušteno. Usprkos takvim činjenicama, važno je da oni nisu rušili državu već su ulagali napore u njezinu izgradnju. Kršćanin uvijek podupire državu, djelujući pozitivno i čineći dobro on pobjeđuje zlo i umanjuje moć onih koji pribjegavaju zlu, a to je ono što državu i održava. Oni koji u svoje političke programe unose ubijanje nevinih ili uništavanje tuđe imovine, nikako se ne mogu pozivati na vjeru. Oni su u jasnoj suprotnosti s upozorenjem svetoga Petra: “Neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac” (4,15): riječi su koje potiču kršćanski način otpora. Sveti Petar dopušta i opravdava jedino kršćanski otpor u slučaju kada država zahtijeva nijekanje Boga i njegovih zapovijedi, kada traži zlo, a u odnosu na zlo dobro je uvijek zapovijed.

Kršćanska je vjera srušila mit o božanskoj državi, mit o državi-raju i o društvu bez gospodara i vlasti. Prevladao je razumni realizam. To ne znači da je vjera donijela realizam bez vrijednosti, realizam statistike i čiste društvene dinamike. Pravom čovjekovom realizmu pripada i humanizam, a humanizmu pripada Bog. Moral je sastavni dio ljudske razboritosti, a hrani se Božjim zapovijedima. Moral nije stvar pojedinca. On ima vrijednost i značenje za čitavo društvo. Nema dobre politike bez dobrog života i poštenog djelovanja. Progonjena Crkva je hrabrila kršćane da iz njihove duboke kršćanske etike mora proizlaziti i njihovo kršćansko političko djelovanje. Samo gdje se dobro čini i prepoznaje, može se očekivati dobar suživot ljudi. Svako odgovorno i moralno političko djelovanje u javnom životu proizlaziti iz moralnih zakona, iz Božjih zapovijedi.

Nemoral se pobjeđuje jedino moralom, a zlo odlučnim prianjanjem uz dobro, i nikako drukčije. Jedino je moralno življenje, prianjanje uz dobro, istinska opozicija i samo se dobrim može dati poticaj za bolje. Ne postoje dva oblika političkog morala: moral opozicije i moral vlasti. Samo je jedan moral: moral kao takav, moral Božjih zapovijedi kojeg se ne smije zanemariti niti za kratko vrijeme s ciljem da se ubrzaju neke promjene. Graditi se može jedino građenjem, a ne uništavanjem. To je Biblijska, Jeremijina, Petrova i Pavlova etika.

To je Isusova etika koja nam se danas predstavlja u liku dobrog Samarijanca koji je trajno nadahnuće za karitativno djelovanje Crkve. Karitativno i političko-socijalno djelovanje stalno se susreću na terenu. Caritas ponajčešće dolazi tamo gdje drugi ne stignu, prihvaća se onoga što drugi neće, bavi se onim za što drugi nemaju vremena, poput prizora iz današnjeg Evanđelja. I upravo takav Caritas je važan dio crkvenoga poslanja, jer je put Crkve čovjek, a osobito onaj u potrebi, koji postaje moj bližnji.

Ovih je dana na osobiti način u našim medijima prisutan Zagrebački Caritas zbog slučaja u karitasovu domu u Brezovici. Želimo da od nadležnih i odgovornih organa pokrenuta istraga što prije utvrdi istinu i donese presudu. Već unaprijed, srcem punim boli, osuđujemo zlo o kojem se govori, ukoliko je ono počinjeno. Dom u Brezovici kao i slične ustanove trebaju djelovati u skladu sa zakonom i pod nadzorom nadležnih državnih institucija. A po načelu supsidijarnosti oni koji su neposredno odgovorni trebaju uvijek biti spremni za brzo uključivanje odgovornih civilnih službi u slučaju da se zlo pojavi kako bi ga se na pravi način spriječilo i iskorijenilo. Iako su ovo teški trenuci za Zagrebački Caritas, ne smijemo zaboraviti ono veliko dobro koje je upravo taj Caritas kroz teška desetljeća do danas činio i čini pod vodstvom gospođe Jelene Brajša za ljude raznih životnih dobi, a osobito za djecu novorođenu, napuštenu, obespravljenu i hendikepiranu. Neka i ovaj nesretni slučaj pomogne svima, i Crkvi i državi i društvu, u boljem promicanju odgoja i zaštite djece. Zagrebački je Caritas sada pred preispitivanjem svoga unutarnjeg ustroja. Iako je on u svom djelovanju relativno autonomna ustanova, od njega se traži i njemu će se pomoći da još bolje prilagodi svoj ustroj i svoje djelovanje novim prilikama. Transparentnost je najučinkovitija zaštita za sve koji djeluju u takvim ustanovama.

Molim i poštovane ljude od medija, i to u ime djece doma Brezovica, da imaju više osjećaja i pažnje prema djeci koja se sada tamo nalaze. Medijska kampanja vezana uz slučaj Brezovica, koji se navodno dogodio prije više godina, nanosi sadašnjoj generaciji djece teške duševne boli i neugodnosti u susretu s drugom djecom osobito zbog slike koju mediji daju o njihovoj Brezovici, još uvijek njihovu jedinom domu.

Draga braćo i sestre, Isus je dobri Samarijanac za svakoga čovjeka a osobito za onoga kome je potrebna pomoć. Neka on pomogne i svakome od nas da u nestalnosti ovoga tjeskobnog vremena, osjetimo kako su riječi današnjeg Evanđelja upućene nama osobno: “Što ti se čini, koji je od ove dvojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike? On odgovori: Onaj koji mu iskaza milosrđe. Nato mu reče Isus: Idi pa i ti čini tako!” Amen.