Ljepša, ali prije svega još spremnija za primiti i katolike koji će u nju dolaziti moliti, ali i posjetitelje u potrazi za smislom, a možda i za Bogom: takva bi trebala biti Notre-Dame kada ponovno otvori svoja vrata u prosincu. Glavnina restauratorskih radova na katedrali, koja je u velikoj mjeri uništena u požaru u noći tog strašnog 15. travnja 2019., bit će dovršena u narednim mjesecima. Ovo je za “L`Osservatore Romano” istaknuo mons. Olivier Ribadeau Dumas, rektor i nadsvećenik katedrale od 2022. godine. Ponovno rođenje pariške crkve, naglašava Rektor, predstavlja znak nade i za katolike biskupije i cijeli svijet.

Prvo jedno osobno pitanje: gdje ste bili kad je izbio požar u Notre Dameu?

Mislim da je 15. travnja 2019. jedan od onih važnijih datuma, kao i onaj 11. rujna 2001. kada se dogodio napad u Sjedinjenim Američkim Državama, kada se svi sjećaju gdje su bili i što su radili. Tada sam bio glasnogovornik i glavni tajnik Francuske biskupske konferencije i bio sam u svom uredu u Parizu kad su me upozorili da katedrala gori. Počeo sam odgovarati na pitanja novinara koji su se odmah zvali iz cijelog svijeta: radio, televizijski kanali itd. Otišao sam u katedralu 16. travnja ujutro kako bih dočekao ministra unutarnjih poslova koji je dolazio posjetiti katedralu, kao i zapovjednika vatrogasne postrojbe, čiji su ljudi upravo spasili Notre-Dame od uništenja. Pariški nadbiskup već je tijekom noći osobno bio na licu mjesta s Predsjednikom Republike.

U kojoj je fazi obnova katedrale danas?

Sjećamo se da je ubrzo nakon požara, u srpnju 2019., usvojen zakon kojim je ustanovljeno javno tijelo odgovorno za obnovu katedrale pod državnim nadzorom. Ovo tijelo prvo je izvelo sigurnosne radove koji su trajali oko osamnaest mjeseci, a potom i rekonstrukciju. Danas dolazimo do završne faze ovog rada. Već neko vrijeme toranj se ponovno pojavio na vidiku, pokrivamo drvenu konstrukciju lađe, transepta i kora koji su potpuno obnovljeni. Nadalje, unutrašnjost katedrale je nakon čišćenja kamena i prozora te restauracije slika poprimila izvanredan izgled. Nalazimo neke dimenzije koje se tijekom proteka vremena više nisu opažale: osjećaj uzvišenosti gotičke katedrale, ali i njezinu širinu. Kapele, koje su bile sve crne, sada se ističu, a plavi kamen katedrale doprinosi toplijoj atmosferi. U posljednje vrijeme postavljeni su kilometri kablova potrebnih za opskrbu električnom energijom.

Sa svoje strane, pariška biskupija pobrinula se za sav unutarnji namještaj, za koji je odgovorna.

Ovo je projekt koji ima nekoliko aspekata. Najprije smo morali odabrati sakralni namještaj: krstionicu na ulazu u katedralu, oltar na prijelazu transepta, tabernakul na oltaru Viollet-le-Duca, na stražnjoj sjevernoj strani, i ambon u podnožju kipa Djevice, s južne strane, koji je čudom izbjegao plamen u noći požara. Ovaj namještaj, izrađen u radionici premještenoj na jug Francuske, uskoro će biti isporučen. Drugo, stolci, čiju je izradu ad hoc umjetnički odbor povjerio francuskoj dizajnerici Ionni Vautrin, proizvode se u radionici u Landesu, na jugozapadu zemlje, u količini od 150 komada mjesečno. Bit će spremni za ponovno otvaranje katedrale. Treći interni projekt odnosio se na preuređenje kapelica ambulatorija i kora: ideja je bila stvoriti “hodočasnički put” kako bi se omogućio protok od 15 milijuna posjetitelja godišnje koji se očekuju od ponovnog otvaranja (prije je bilo 11 milijuna u prosjeku) i koji će doživjeti pravi susret unutar katedrale.

Ne koristite namjerno izraz “turist”?

Radije govorim o posjetiteljima nego li o turistima jer posjetitelji posjećuju, ostvaruju mogući susret s Kristom, a koji može biti potaknut svjedočanstvom vjere vjernika koji će se moliti unutar katedrale, posebice zahvaljujući misama koje će se sve slaviti na središnjem oltaru, odnosno među posjetiteljima. Također, ovaj susret s Bogom doživljava se i kroz umjetnost koja je prisutna posvuda u katedrali, jer nam ljepota govori o Bogu. Zato su kapelice temeljito preuređene kako bi posjetitelji mogli razumjeti koherentnost našeg prijedloga, koji se izražava kroz put o kojem sam prethodno govorio: krećemo od sjeverne strane katedrale – koja govori o rođenju i javnom životu Isusa – do južne strane, uz Seinu, koja govori o Kristovom uskrsnuću. Između ta dva prostora, kao simbol međufaze koju predstavlja Kristova muka, postavit ćemo monumentalni relikvijar s trnovom krunom. S volonterima, svećenicima, kapelanima, s tridesetak ispovjednika nastojimo ovu katedralu učiniti mjestom vjere, liturgijskog izričaja, slavlja, molitve. Želimo potaknuti pučku pobožnost, osobnu i zajedničku dimenziju molitve.

Ponovno službeno otvorenje bit će 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Koja slavlja su planirana?

U večernjim satima 7. prosinca održat će se svečano otvaranje vrata Notre-Damea u nazočnosti državnih vlasti, nakon čega će uslijediti blagoslov orgulja (koje su potpuno rastavljene i ponovno sastavljene), Te Deum i Magnificat. Ujutro 8. prosinca, na drugu nedjelje došašća, održat će se posveta novog oltara i euharistijsko slavlje. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 9. prosinca, ujedno i posljednjeg dana ovog posebnog trodnevlja, slavit će se misa u nazočnosti brojnih biskupa i svećenika iz Francuske i cijeloga svijeta. Nadamo se da će Parižani moći biti prisutni u katedrali koja ima samo 1500 sjedećih mjesta i u dvorištu katedrale gdje će biti podignut veliki šator. Veliki ekrani bit će postavljeni i na drugim mjestima u glavnom gradu kako bi ne samo katolici, već i svi stanovnici Pariza ponovno mogli vidjeti svoju katedralu, onu koja bdije nad gradom. Sljedećih dana, do 15. prosinca, ujutro će se služiti svečane mise za karitativne udruge, za siromašne, za redovničke zajednice, za mlade, za donatore, za njegovatelje itd. Naposljetku, sljedećih će mjeseci Notre-Dame primati hodočasnike prvo iz pariške regije, a zatim iz cijele Francuske.

Što ovi radovi na obnovi i ponovnom otvaranju Notre-Damea predstavljaju za Katoličku Crkvu u Francuskoj?

Dok živimo u podijeljenom svijetu, napetostima, očaju, ponovno otvaranje Notre-Damea snažan je znak nade: zahvaljujući solidarnosti mnogih, ono što se činilo mrtvim, ponovno stoji. Upravo je to znak da bratstvo ima pravo značenje i da kada udružimo snage uspijevamo napraviti nešto veliko i lijepo, dok prije pet godina nismo ni znali hoćemo li uspjeti. To je znak nade ne samo za pariške katolike nego i za cijeli svijet, jednako je velik kao i oni osjećaji koje je požar katedrale prije pet godina izazvao i u inozemstvu. Drugo, ponovno otvaranje ove katedrale prilika je za duhovno buđenje: to nije rekonstrukcija muzeja, već katedrale, koja je pozvana biti u srcu grada znak Božje prisutnosti i bogoštovlja. Svi ljudi koji su ovdje radili bili su potpuno svjesni da se ne nalaze unutar bilo kakve zgrade, već na mjestu punom povijesti, duhovne i evanđeoske snage. Stoga želimo da liturgijska slavlja budu lijepa, trijezna, lako razumljiva i da Notre-Dame bude svjedočanstvo vjere za sve one koji će u nju ulaziti. To je također prilika da se ponovno povežete s onim što je duša Francuske: od svoje izgradnje, zapravo, katedrala je uvijek bila prisutna tijekom događanja u našoj zemlji, bilo sretnih ili tužnih.

Jesu li tragični požar i ponovna izgradnja Notre-Damea povećali njezinu prepoznatljivost?

Prije požara vjerojatno nismo bili svjesni koliko je cijeli svijet povezan s Notre-Dameom. Ubrzo nakon toga, francuski akademik Adrien Goetz govorio je o „Gospi od čovječanstva“. To se objašnjava činjenicom da ova katedrala ne pripada nikome, ni katolicima ni Francuzima, već predstavlja dio općeg dobra čovječanstva gdje pod zaštitom Bezgrješne Djevice svatko može naći utočište. Nadam se da će u nadolazećim desetljećima mnogi ljudi susresti Krista u ovoj katedrali, na tragu francuskog pisca i pjesnika Paula Claudela koji je, ušavši u katedralu Notre-Dame tijekom božićne mise 25. prosinca 1886., u jednom trenutku povjerovao.