Knjiga je posvećena blagopokojnom fra Petru Lubini, dugogodišnjem uredniku “Marije”, dok je recenzent dr. sc. Ivan Režić. Naslovnicu krasi prikaz “Navještenja” s. Zdravke Spomenke Milić.

Na 230 stranica sabrani su Aračićevi radovi nastajali tijekom niza godina. Djelo predstavlja dragocjeno obogaćenje hrvatske marijanske literature: nudi pouzdane putokaze u životnim nedoumicama, kroz duhovno promišljanje rasvjetljuje Marijinu ulogu u povijesti spasenja te produbljuje razumijevanje njezina lika i vrijednosti pučke pobožnosti koja prožima stoljetnu antropološku i kulturnu baštinu. Autor osobito naglašava Marijinu suradnju s Božjim naumom u spasenju, po kojoj postaje uzor utjelovljenoga zajedništva duhovnosti i čovještva, majčinstva i očinstva, odgoja i nade.

U recenziji dr. sc. fra Ivan Režić piše:
“Tekstovi sabrani s velikim marom i odgovornošću izvrsno su sredstvo vjerničkoga zbližavanja s Marijom, majkom supatnicom i zagovornicom, te upoznavanja onoga što Katolička Crkva ispovijeda o Bogorodici, a što suvremena teologija produbljuje. Namijenjeni su svim dobnim skupinama i profilima bogotražitelja – vjernicima laicima, redovnicima i redovnicama, propovjednicima koji žele vjerodostojno približiti Marijin lik vjernim srcima… Marijino srce, ispunjeno pouzdanjem u Božju svemoć, probodeno mačem boli Golgote, obasjalo je zoru uskrsnoga praskozorja neprolaznom utjehom”.

Ukupno 57 članaka prati Marijine susrete, njezinu skrovitu nazočnost i vjernički hod sa svojim Sinom, čineći knjigu poticajnim meditativno‑duhovnim štivom za svakodnevicu. Autor podsjeća da “Marija razvezuje zamršeno” te ističe:
“Krist je postao čovjekom, rođen od Djevice Marije, čime ljudsko tijelo postaje znak i djelatan sakrament susreta čovjeka s Bogom. Isusovo je tijelo nastalo i oblikovalo se u tijelu Djevice; stoga Marija postaje mjesto susreta između Boga i čovjeka”.

O autoru
Dinko Aračić, ugledni hrvatski mariolog, diplomirao je teologiju i stekao licencijat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Papinskom teološkom fakultetu “Marianum” i na Lateranskom sveučilištu u Rimu doktorirao je 1980. godine, istražujući mariološki nauk u spisima Karla Balića. U razdoblju 1976. – 1990. bio je tajnik Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) i suorganizator njezinih kongresa, a istodobno je na Papinskom sveučilištu Antonianum predavao mariologiju i pneumatologiju (1981. – 1990.).
Od 1992. do 2015. radio je kao referent za projekte humanitarne ustanove Kindermissionswerk „Die Sternsinger“ iz Aachena, koja pruža pomoć djeci u potrebi diljem svijeta. Autor je niza knjiga o Blaženoj Djevici Mariji, supotpisnik teoloških i ekumenskih studija te drugih znanstvenih članaka, a kao prevoditelj surađuje u brojnim crkvenim časopisima. Živi i djeluje u Düsseldorfu (Njemačka).