Marka autorice Katarine Lončar, dizajnerice iz Zagreba, tiskana je u 30.000 primjeraka te je označena slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te poštarine za dopisnicu, odnosno razglednicu u unutarnjem prometu. Motiv na marki su spojene ruke mlađe i starije osobe kao simbol solidarnosti, zajedništva i ljubavi, logotip Caritasa i službeni slogan obilježavanja 90. obljetnice – „Ljubiti djelima“. Marka je izdana u arku od 20 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Caritas Zagrebačke nadbiskupije osnovao je 20. listopada 1933. zagrebački nadbiskup Antun Bauer, želeći karitativne inicijative na području Zagrebačke nadbiskupije objediniti u organizirani karitativni rad. Brigu za Caritas nadbiskup Antun Bauer povjerava bl. kardinalu Alojziju Stepincu koji postaje i urednik informativnog glasila „Karitas“.

Karitativno djelovanje u Zagrebačkoj nadbiskupiji razvijalo se uz potporu bl. kardinala Alojzija Stepinca koji se zalagao za karitativnu pomoć potrebitima dajući osobit doprinos zbrinjavanju i liječenju ratne siročadi 1942. i 1943. godine.

Komunistički režim u ožujku 1946. zabranio je rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, te mu oduzeo svu imovinu i predao ju Crvenom križu, a 1947. ravnatelja Caritasa, dr. Vilima Nuka, osudili su na šest godina „robije“ s prisilnim radom.

Kardinal Franjo Šeper 1967. ponovno je pokrenuo karitativni rad u Zagrebačkoj nadbiskupiji te brigu za vođenje Caritasa povjerio Jeleni Brajši. Kako bi izbjegao ponovnu zabranu rada, zagrebački Caritas se priključio uredu međunarodnog Caritasa te počeo djelovati pod nazivom „Caritas internationalis“.

Znatna odrednica usmjerenja budućnosti zagrebačkog Caritasa dogodila se 1969. kada je pred vratima Caritasa pronađeno ostavljeno novorođenče. Slijedom toga, Caritas od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća pomaže napuštenoj djeci, majkama i trudnicama, siromašnim obiteljima i osobama s invaliditetom. Zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, 1990. donosi Dekret o osnivanju Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i privremeni Statut te odlučuje da će službeni naziv Caritasa biti Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Povijesno značenje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije nemjerljivo je i za vrijeme Drugog svjetskog rata i u komunizmu, kao i tijekom Domovinskog rata kada je zbrinuo stotine tisuća ratnih stradalnika. Humanitarnu pomoć koja je pristizala iz cijelog svijeta Caritas je dijelio potrebitima i preko župnih Caritasa koji se u to vrijeme osnivaju širom Nadbiskupije.

Devedesetih godina prošlog stoljeća Caritas je osnovao domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za maloljetne trudnice i majke, osobe s invaliditetom i starije osobe te pokrenuo brojne inicijative pomoći kojima su obuhvaćeni desetci tisuća korisnika. Organizirao je i različite edukacije i seminare za zaposlenike i volontere koji pomažu u župama i savjetovalištima te seminare za udomitelje djece i odraslih kojima je cilj senzibilizirati javnost za potrebe korisnika, kao i poticati na solidarnost i djelotvornu ljubav.

Svjestan novih izazova i potreba pred kojima se nalazi Caritas te želeći karitativno djelovanje još više ukorijeniti u život zagrebačke Crkve, zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, 2006. donosi novi Statut, a vodstvo Caritasa povjerava današnjoj ravnateljici, s. Jeleni Lončar, SSF. Godine koje slijede donijele su reorganizaciju rada Caritasa, preustroj djelatnosti i aktivnosti te širenje usluga i uvođenje novih standarda skrbi o korisnicima.

Zagrebački Caritas danas, uz razvijenu mrežu usluga i aktivnosti, uživa povjerenje brojnih dobročinitelja i volontera koji su snaga Caritasovog karitativnog djelovanja, a nebrojena svjedočanstva pomoći pojedincima i obiteljima kamenčići su mozaika sazdanog u minulih devedeset godina.