Novi biskup u službi opće Crkve

Radostan sam što sam došao među vas na ovu divnu svetkovinu Krista Kralja kako bih za biskupa zaredio jednoga dragog svećenika ove zemlje i zajedno s vama zahvalio Gospodinu za duhovna zvanja, koja on ne prestaje buditi u vašoj zajednici. Prije svega, osjećam dužnost pozdraviti vašega dragog pastira, nadbiskupa Marina Barišića, gospodu kardinale Vinka Puljića i Josipa Bozanića, apostolskoga nuncija te brojne biskupe i svećenike, koji su došli za ovu zgodu. Drago mi je također što mogu pozdraviti gospodina predsjednika Vlade Ivu Sanadera i sve ostale ovdje nazočne predstavnike državnih vlasti. Navlastito pak želim pozdraviti vas, braćo i sestre Splitsko-makarske nadbiskupije, tako prisno povezane sa svojim pastirima i s papom Ivanom Pavlom II., koji vas preko mene od srca blagoslivlja.

1. Posebna svetkovina

Biskupsko se ređenje monsinjora Martina Vidovića događa na posebno znakovitu svetkovinu bogoslužne godine, to jest na svetkovinu Isusa Krista – Kralja svega stvorenja. Na završetku bogoslužne godine i s pogledom upravljenim već prema skorašnjem došašću papa Pio XI., časne uspomene, htjede ustanoviti ovu svetkovinu kako bi nas pozvao da svoj pogled uvijek upiremo u Krista, Gospodara i Otkupitelja svijeta, i potaknuo nas da radimo na širenju njegova Kraljevstva u svekolikoj ljudskoj stvarnosti. Svoje geslo papa Pijo XI. uze iz Poslanice svetoga Pavla Efežanima: “instaurare omnia in Christo” – uglaviti sve u Kristu (Ef 1,10). To su i riječi koje je taj isti papa želio da budu uklesane na njegov grob u kripti vatikanske bazilike. I danas hodočasnik, koji se zaustavi pred grobom Pija XI., čita te riječi koje su bile program njegova rada: “Instaurare omnia in Christo”.To je, uostalom, i apostolski program svakoga kršćanina. Tim više, to je i program svakoga svećenika i biskupa. Svi smo u Crkvi pozvani raditi na širenju kraljevstva Božjega među pojedincima, u obiteljima i u narodima. Zbog toga svakodnevno u Očenašu molimo, s vjerom ponavljajući “Adveniat regnum tuum” – dođi Kraljevstvo tvoje. Na tome svi i radimo, koristeći se primljenim darovima, što nam ih Gospodin dao. Međutim, svima je poznato da je Gospodin posebnu službu u tu svrhu povjerio pastirima Crkve. Nalog je to što ga Krist, prije nego li će uzići na nebo, dade dvanaestorici apostola, poslavši ih propovijedati Evanđelje svakome stvorenju.

2. Od Krista do apostolâ

Evanđelje nam, naime, govori da je Isus, pomolivši se Ocu, pozvao k sebi one koje on htjede te postavio dvanaestoricu da budu s njim i navješćuju kraljevstvo Božje. Apostoli su u tome poslanju bili u potpunosti utvrđeni na dan Pedesetnice (Dj 2,1-36), u skladu s Gospodinovim obećanjem: “Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i sve do kraja zemlje” (Dj 1,8).

3. Od apostolâ do biskupâ

Poslanje, koje je Krist povjerio apostolima, traje sve do konca vremenâ (Mt 28,20). Apostoli su zbog toga postavili one koji će nastaviti njihovo djelo, naloživši im da, kada oni umru, drugi prokušani muževi nastave njihovu službu (Sv. Klement Rimski, Poslanica Korinćanima 44,2). Kako bi mogli ostvarivati svoje poslanje, Krist je apostole obdario posebnim izljevom Duha Svetoga (Dj 1,8; Iv 20,22), a apostoli su potom polaganjem ruku taj isti dar Duh Svetoga prenijeli svojim nasljednicima. I to je taj dvotisućljetni obred, što ću ga i ja danas izvršiti položivši ruke na jednoga novoga biskupa i zazvavši na nj darove, koje primiše apostoli na svetkovinu Pedesetnice.

4. Biskup u Crkvi

Duh Sveti svakoga biskupa postavlja da upravlja svetom Crkvom Božjom. Taj se Božji poziv očituje preko Prvosvećenika, koji odabire, i preko biskupa, koji izabranoga redi. Milost, međutim dolazi odozgor, i jedino po njoj biskup može naučavati, posvećivati i upravljati Crkvom, bez obzira koju posebnu službu vrši, bilo da je dijecezanski ili pomoćni biskup, bilo da je papin suradnik na Rimskome dvoru ili da je papinski predstavnik u nekoj određenoj zemlji. Gdje god on bio, biskup je uvijek nasljednik apostolâ, to jest naučitelj nauka, djelitelj Božjih otajstava i pastir naroda Božjega.

5. Apostolski nuncij

Sada ti, dragi don Martine, trebaš vršiti tvoju službu u jednoj drugoj zemlji, kamo te je poslao Pastir opće Crkve. Ti ćeš, naime, poći u Bjelorusiju, nastaniti se u njezinu glavnome gradu Minsku, te ćeš pohađati i ostale tri bjeloruske biskupije: Grodno, Pinsk i Vitebsk. Tamo ćeš naći Crkvu, koja je bila silno iskušavana komunističkim progonima, a koja sada, hvala Bogu, ustaje na novi život pod vodstvom časnoga kardinala Kazimierza Swiąteka, minsko-mohiljevskoga nadbiskupa, i ostalih vrijednih pastira. U toj zemlji, koja je tri puta veća od Hrvatske i koja ima deset milijuna stanovnika, katolika je već više od milijun i čine mladu i nesebičnu Crkvu otvorenu prema pravoslavnoj braći i prema svim ljudima dobre volje. Kao apostolski nuncij, ti ćeš, dragi don Martine, održavati veze i s građanskim vlastima jamčeći im volju Crkve da s njima surađuje na materijalnome i duhovnome napretku cijele zemlje.

6. Kristova milost

Braćo i sestre u Gospodinu, pastirske su odgovornosti svakoga biskupa sigurno vrlo velike i teškoće na koje nailazi na svojemu putu izgledaju katkada ogromne. Međutim, svaki kršćanin zna da u svijetu uvijek djeluje Božja Providnost i da nam nikada ne može nedostajati Božja milost ako li je s vjerom zaištemo. Osim toga, službenik Božji ne može nikada zaboraviti da ga Bog, ako li ga je pozvao na neku određenu službu, neće nikada ostaviti sama. Znakovite su u tome smislu riječi, što ih je Bog upravio proroku Jeremiji: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi ja te znadoh… za proroka svim narodima postavih te… Idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti… Ja sam s tobom da te izbavim” (Jer 1,4-10).
Gospodnja će milost uvijek sve obilnije silaziti na novoga biskupa ako ga budemo pratili svojom molitvom, kao što to činimo danas na dan njegova biskupskoga ređenja. Zbog toga ćemo uskoro zazvati sve svece. Posebno ćemo zaiskati majčinski zagovor Presvete Bogorodice Marije. Na svetkovinu Krista Kralja zazivamo je kao svoju Kraljicu upravo jer je ona Kraljeva Majka i svojom “svemogućom prošnjom”, da se ovdje poslužim poznatim riječima svetoga Bernarda, Ona nam može isprositi od Gospodina potrebne milosti da ispunimo svoje poslanje!

7. Zaključak

Dragi don Martine, ovo su misli koje su mi provrele iz srca ovih dana tako značajnih za tebe, za Splitsko-makarsku nadbiskupiju, kao i za cijelu Crkvu. Idi naprijed mirno u imenu Krista našega Kralja, u imenu Marije Kraljice, u imenu pape Ivana Pavla II., koji te od srca blagoslivlja. Amen.