Novi Glas Koncila
Detaljem koji je zabilježio aparat fotografa Glasa Koncila u gomili ruševina župne crkve sv. Nikole biskupa i sv. Vida u Žažini – crkvenog objekta koji je najviše stradao te se nametnuo kao jedan od najrječitijih simbola smrti, razaranja domova, patnje i neizvjesnost koje je u utorak 29. prosinca žiteljima sisačkoga kraja i banovine nanio razorni potres – otvara se čitateljima novi broj Glasa Koncila, drugi u 2020. godini, s nadnevkom od nedjelje 10. siječnja.
“Nova kalvarija neizdrživa je bez novoga pokreta solidarnosti”, te riječi, izabrane za naslov na naslovnici, na neki način sažimaju val solidarnosti koji je već preplavio pogođeni kraj, ali ujedno prizivaju potrebu za novim, sustavnim i pomno osmišljenim valovima solidarnosti.
Premda službeno ne nosi taj naziv, novi broj Glasa Koncila uvelike je „specijal“ posvećen tragediji kakva od Domovinskog rata nije pogodila jedan hrvatski kraj. Reporteri Glasa Koncila razgovarali su sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, štoviše ušli su u teško oštećenu sisačku katedralu, o čemu svjedoči druga stranica. Treća donosi izvještaj s pohoda pogođenoj biskupiji zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, s njegovim porukama poput: potres je možda poziv da se ozbiljno razmisli o budućim perspektivama pogođenog kraja, koji je i dosada bio izložen nemilim događajima, među kojima se ističe Domovinski rat. Kardinal je pozvao na jedinstvo – „Tko čini dobro, on je za nas!“, rekao je – ali je ipak dao do znanja da je uočio svojevrsno zanemarivanje nemjerljivog i kapilarno raspoređenog djelovanja Caritasa na pogođenim područjima.
Izvještaj o ranjenim Crkvama i ljudima u pojedinim dekanatima Sisačke biskupije
Glas Koncila na čak 10 stranica izvještava o ranjenim Crkvama i ljudima u pojedinim dekanatima Sisačke biskupije, izvještava s mise koju ja kardinal Bozanić predvodio na Dan žalosti 2. siječnja, progovara o izrazima koje su u ime svojih vjernika izrazili pastiri Crkve u Hrvatskoj i svijetu, izvještava o slanju i prikupljanju karitativne pomoći, barem u biskupijama u Hrvatskoj i susjednim zemljama te u organizaciji drugih crkvenih ustanova kao što su Hrvatsko katoličko sveučilište i druga mjesta koja okupljaju mlade.
„Zaživio stožer nacionalnoga povjerenja“, naslov je komentara urednika Glasa Koncila Branimira Stanića. Pod tim „stožerom“ urednik misli na nositelje „velike žrtve stanovništva sisačkoga kraja“ te „pokreta dobrote“ koji je uslijedio te se u mnogim slučajevima samoorganizirao. U komentaru Stanić postavlja i vrlo ozbiljna pitanja, poput isticanja činjenice da je Europska unija već uplatila „silne milijune“ za sanaciju zagrebačkog potresa u ožujku prošle godine, a „nije vidljivo da se išta većega događa po pitanju obnove“. „Ako već sada, dok je obnova u čekaonici, u pozadini vriju pogodovanja raznim »obnoviteljskim« interesima i pritiscima koji dolaze izvana i iznutra, u tom bi se slučaju već sada moglo govoriti o izdaji…“, kaže među ostalim Stanić. Potres je slučajan, a solidarnost i dobrota nisu, kaže urednik. I za potrebu za obnovom, koja je nakon novog potresa neusporedivo veća, zaključuje: „Zato se obnova koja slijedi ne smije prepustiti slučaju jer bi u suprotnom mogla postati – slučaj.“
Kad se zemlji ljuljaju temelji, ljulja li se i vjera?
Potaknut katastrofalnim potresom u sisačkom kraju i u Banovini – sa sviješću, dakako, o teškom zagrebačkom potresu te općenito o nesigurnosti koju je donijela pandemija koronavirusa – osvrt o biblijskoj apokaliptici (govor o kraju ovoga svijeta) i o političkoj poruci nade za Glas Koncila napisao je dr. Đurica Pardon. Prilog je naslovljen pitanjem: „Kad se zemlji ljuljaju temelji, ljulja li se i vjera?“
Zbog opširnih priloga o potresu u novome su broju Glasa Koncila izostali su neki od redovitih sadržaja, uključujući i redoviti intervju i redovitu reportažu. Među izvještajima iz života Crkve u hrvatskom nacionalnom biću koji posebno privlače pozornost ističu se još dva, nažalost tužna teksta. Jedan izvještava o stradanjima objekata u Zagrebačkoj nadbiskupiji uslijed „sisačkog“ potresa. Znakoviti je naslov teksta: „Ovo je katastrofa. Slobodno pišite da ‘Katarine’ više nema“, pri čemu se misli na crkvu sv. Katarine, biser zagrebačkoga Gornjega grada. Drugi je izvještaj još žalosniji: govori o ukopima i smrti osmero mladih ljudi, koji su u tragični način preminuli u novogodišnjoj noći u Tribistovu u Hercegovini.
Svoj su prilog u novome broju Glasa Koncila, u rubrici „Mladi mladima“, objavili mladi suradnici hrvatskog katoličkog tjednika. Zajednički naslov četiriju priloga koji govore o katoličkim zajednicama mladih, o područjima pastorala na kojemu su mladi – ili mogu biti – posebno aktivni, kao i o duhovnom vodstvu mladih. Premda tema nije vezana uz potres koji dominira novim brojem Glasa Koncila, upravo je on iznio na svjetlo nevjerojatnu spremnost mladih na karitativni angažman, koji je prepoznat kao jedan od najjasnijih znakova nade u inače teškom vremenu.