“Nema zemlje bez katolika”, navodi KNA riječi iz knjige, u kojoj nadbiskup Eterović, iskusni vatikanski diplomat, opisuje diplomaciju Vatikana. Nadbiskup Eterović već je gotovo deset godina na dužnosti papinskog nuncija u Njemačkoj. Agencija navodi kako se svjetski utjecaj Svete Stolice često podcjenjuje. Eterović, rođen 1951. u Pučišćima na Braču, diplomatsku karijeru u Vatikanu započeo je 1980., a ona je obuhvaćala dužnosti u Obali Bjelokosti, Španjolskoj, Nikaragvi, Ukrajini i u Državnom tajništvu Svete Stolice.

Središnja tema knjige je vanjska politika Svete Stolice, koja danas održava diplomatske odnose sa 186 država.

Mons. Eterović, koji je studirao misijske znanosti i crkveno pravo, u knjizi iscrpno opisuje dva primjera vatikanske diplomacije u novijoj povijesti: Ulogu pape Ivana Pavla II. pri padu Berlinskog zida i priznanje Hrvatske i Slovenije. U knjizi se opisuje i prvo putovanje pape Ivana Pavla II. u njegovu domovinu Poljsku 1979. godine, njegov odnos prema sindikatu Solidarnost i politika Svete Stolice naspram istočnoj Europi. Autor podsjeća kako se papa neumorno zauzimao za poštivanje ljudskih prava, a napose slobode vjeroispovijesti.

Nuncij Eterović navodi izjave brojnih svjedoka toga vremena, koji hvale papinu ulogu u raspadu komunističkog sustava u Europi. Između ostalih, posljednji generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov rekao je kako “ništa što se u istočnoj Europi dogodilo posljednjih godina ne bi bilo moguće bez papine nazočnosti”.

KNA piše kako Eterović u knjizi često spominje svoju domovinu Hrvatsku.

Kad je riječ o međunarodnom priznanju Hrvatske i Slovenije, on u knjizi podsjeća da se Sveta Stolica nakon pada Berlinskog zida i tijekom zbivanja u tadašnjoj Jugoslaviji najprije nadala u mirno stvaranje zajednice država. Tu je mogućnost međutim spriječila intervencija JNA. Papa Ivan Pavao II. osudio je krvoproliće i pozvao na mir.

U knjizi je opisano kako su Hrvatska i Slovenija u lipnju 1991. proglasile neovisnost, a autor naglašava kako je Vatikan u takvim slučajevima u pravilu suzdržan kad je riječ o međunarodnom priznanju. No u slučaju Hrvatske i Slovenije preuzeo je inicijativu, jer je naočigled dramatičnih ratnih zbivanja došao do zaključka kako međunarodno priznanje može pridonijeti ubrzanju mirovnog procesa.

Sveta Stolica zauzela se za “međunarodni konsenzus” glede priznanja Hrvatske i Slovenije, piše u knjizi, te podsjeća kako je u studenome 1991. tadašnji kardinal državni tajnik Angelo Sodano predočio memorandum državama članicama Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS), kojim se nove neovisne države obvezuju na poštivanje ljudskih i manjinskih prava i demokratskih načela. Europska zajednica, sadašnja Europska unija, priznala je Hrvatsku i Sloveniju 15. siječnja 1992., dva dana nakon što je to učinio Vatikan.

Knjigu nadbiskupa Eterovića “Die Leise Macht. Die Diplomatie des Heiligen Stuhls” objavio je njemački nakladnik Herder.