Na početku izlaganja o. Tokić je naviješteni odlomak stavio u kontekst Ivanovog evanđelja te istaknuo razlike u odnosu na sinoptička evanđelja. Naime kod sinoptika je događaj o čišćenju hrama neposredni povod za konačni obračun s Isusom koji je doveo do njegove muke i smrti na križu. Evanđelist Ivan pak događaj smješta na početak, u drugo poglavlje jer je taj događaj dio njegovog božanskog identiteta koji Isus u Ivanovom evanđelju od samog početka jasno ističe govoreći o svom poslanju i svojoj ulozi.

U nastavku je predavač dao osnovne egzegetske smjernice u tumačenju odlomka pojašnjavajući pojmove Pashe, uzlaska u Jeruzalem, hrama, mjenjača novaca, prodavača volova, ovaca i golubova te čitav događaj smjestio u građevinu jeruzalemskog hrama pojašnjavajući dinamiku koja se stvarala oko blagdana Pashe.

O znamenju koji su Židovi tražili od Isusa kako bi potvrdio svoj autoritet i vlas s kojom je rastjerao mjenjače i trgovce o. Tokić je istaknuo važnost komentara evanđelista Ivana koji donosi nakon Isusovog odgovora da će za tri dana podići ovaj hram ako ga sugovornici razvale: „No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.“

Ovaj komentar važan je da razumijemo kako su povijesni događaji iz Isusova života bili ispravno shvaćeni i interpretirani tek u svjetlu pashalnog otajstva te su učenici nakon Uskrsa u snazi Duha Svetoga postupno razumijevali Isusovo otkupiteljsko poslanje.

Završno je o. Tokić istaknuo najvažniju poruku čitavog odlomka u perspektivi vjerničkog života, a to je kako Hram nije mjesto, zgrada prisutnosti Božje i mjesto našeg susreta s Gospodinom jer „nije od primarne važnosti imati mjesto gdje ćeš prinositi žrtve i gdje ćeš se pomoliti nego je od primarne važnosti tvoj odnos s Bogom, kojeg susrećeš u svojoj najdubljoj nutrini“.

„Ne treba se bojati malo šutnje i sabranosti, ne treba se bojati ući u sebe. Naći će se tamo i zvijeri i škorpiona, ali ako ulazite s Božjim svjetlom, svjetlom vjere, susrest ćete Gospodina“, kazao je o. Tokić.

Kao zaključak izlaganju predavač je istaknuo dijalog Isusa i farizeja o davanja poreza caru iz Matejeva evanđelja. Farizeji pitaju Isusa o porezu, a On ih upućuje na jednu drugu stvarnost, na odnos prema Bogu: „’Pokažite mi porezni novac!’ I oni mu doniješe denar. On ih upita: ‘Čiji je ovo lik i natpis?’ Rekoše mu: ‘Carev.’ Tada im reče: ‘Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.’“ (Mt 22, 19-21) „Čovjek je slika Božja i on pripada Bogu. To je naš poziv – biti slika Božja, pripadati Gospodinu!“, istaknuo je o. Tokić i zaključio citatom apostola Pavla iz poslanice Korinćanima: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“ (1. Kor 6, 19-20).