Obilježavanje je počelo komemorativnim programom u predjelu Ambar na ulazu u Škabrnju gdje se 18. studenog 1991. dogodio masakr nad 44 civila, uglavnom starije životne dobi; toga dana zvjerski je bilo smaknuto više članova u jednoj obitelji. Sveukupno je u Domovinskom ratu ubijeno 86 Škabrnjana, od čega čak 54 civila. To govori o karakteru srbijanske agresije na Hrvatsku koja je, s obzirom na veliki broj civilnih žrtava i drugdje diljem Hrvatske, bila usmjerena prema ubijanju nemoćnih, nenaoružanih ljudi koji nisu bili pripadnici vojnih postrojbi, nego žrtve bestijalnog iživljavanja samo zato što su Hrvati. U poraću je šestero Škabrnjana poginulo od mina.

Studeni je mjesec osobitih simbola hrvatskog stradanja, Škabrnje i Vukovara, ali to je i mjesec svih svetih, istaknuto je u narativnom dijelu komemoracije u Ambaru. „S tugom i ponosom prisjećamo se i iskazujemo počast poginulim braniteljima i civilima Domovinskog rata koje je krasila odlučnost i volja, vođena hrvatskom državotvornom idejom po tadašnjem državničkom vodstvu“, rekli su voditelji programa. Podsjetili su da je Škabrnja ravnokotarsko mjesto koje je prije agresije na Hrvatsku bilo poznato po radišnim stanovnicima, obrađenim i plodnim poljima, uzgoju vinove loze i maraškama, držanju domaćeg blaga, bogatim smočnicama i stolovima te domaćinskoj atmosferi u škabrnjskim kućama. Tijekom tjedna čule su se freze i rad s motikama, a nedjeljom su zahvalno i svečano pohodili misno slavlje.

Škabrnjani su voljeli druženja, poštovali prijatelje, što je osobito bilo posvjedočeno na župnu svetkovinu Velike Gospe, kada su velikodušnim Škabrnjanima u goste na bogatu trpezu njihove domaće ponude dolazili brojni prijatelji.

Na mjestu stare župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, koju su četnici do temelja srušili 28. siječnja 1992., izgrađena je nova crkva za koju je kamen temeljac bio položen, a gradilište blagoslovljeno 30. prosinca 1999. godine. Novoizgrađenu župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji 8. kolovoza 2004. posvetio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Na posveti je bio i fra Zlatko Špehar, tadašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, i tako povezujući Vukovar i Škabrnju kao simbole svih mjesta stradanja u Domovinskom ratu.

Poruka na komemoraciji bila je i u znaku duhovnog značenja trpljenja koje je zalog uskrsnuća, što je doživjela i Hrvatska čiji su branitelji i civili izložili svoje živote u obrani naših domova i zemlje. „Božja potpora nije izostala hrabrom i na žrtvu spremnom srcu, blagoj duši Hrvata koji je ostao čovjekom i u tom zlu i strpljivo čekao slobodu“, istaknuto je na komemoraciji.

Nakon prigodnog programa u Ambaru, krenula je Kolona sjećanja prema spomen-obilježju masovne grobnice u središtu Škabrnje koja se nalazi kod škabrnjske osnovne škole Vladimira Nazora koju sada pohađa 170 djece.

Na početku kolone bio je hrvatski vojnik koji je nosio križ. Uz pripadnike Hrvatske vojske i Hrvatske policije, na počelu kolone bili su i stjegovi postrojbi koje su branile Škabrnju. To su Škabrnjski bataljun, 112. brigada Hrvatske vojske, 7. domobranska pukovnija, Specijalna jedinica policije Poskoci, Bojna Kralja Tomislava, 9. bojna HOS-a, Bojna Zrinski Frankopan, Otočki bataljun, Bojna Matija Vlašić i 72. bojna Vojne policije.

Kod spomen-obilježja masovne grobnice vijenac i svijeće u ime svih izaslanstava položila je Zajednica udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Uslijedilo je misno slavlje za sve stradale u Domovinskom ratu koje je u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Koncelebrirali su šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. don Željko Tanjić te približno trideset svećenika.

„Približavajući se Bogu u molitvi, doprinosimo najvećem dobru potrebnom svakom ljudskom srcu i cijelom čovječanstvu, a to je izgradnja mira“, rekao je mons. Zgrablić u propovijedi, podsjetivši da hrvatski narod zna što je rat. „Iskusili smo zlo i sve strahote koje on sa sobom nosi. Osjetili smo bol koju nanosi mržnja. Znamo kako se teško i sporo liječe rane duše i tijela koje rat nanosni mnogima. Imamo iskustvo straha zbog opasnosti od pogibelji i neizvjesnosti. To nas snažno potiče da danas molimo za mir u Ukrajini, za mir u Isusovoj domovini i u drugim dijelovima svijeta koji su zahvaćeni ratom, strahovitim razaranjem i mnogim žrtvama“, potaknuo je nadbiskup.

Mons. Zgrablić podsjetio je na poruku pape Franje da je rat uvijek poraz čovječanstva; nije vrijedan suza majke čije je dijete ubijeno, gubitka života i samo jednoga čovjeka, svetoga bića stvorenoga na sliku Stvoritelja. „Gospodin nam dolazi u euharistiji kako bi nas oslobodio od našeg individualizma, naših uskogrudnosti, isključivosti drugoga, svakog oblika netrpeljivosti prema drugome, kako bi nas oblikovao u jedno tijelo, Tijelo Kristovo, uspostavio  njegovo kraljevstvo. A Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo „istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“. Ulazeći u zajedništvo s Kristom nadilazimo naše podjele, međusobna nadmetanja, naše međusobne netrpeljivosti i mržnje“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je Isus u svojoj najvećoj muci na križu, dok su ljudima oko njega vladale sile mraka, molio „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“, nadbiskup je istaknuo kršćansku poruku: „U Isusovo nevino srce nije ušlo zlo koje je zahvatilo mnoge koji ga okružuju. Isusovo srce ostaje čisto. Ništa Isusa ne može otrgnuti od Očeve ljubavi. Isusov pogled usmjeren je u nebo. On se obraća Ocu molitvom koja zaustavlja ludilo zla koje vlada ljudskim srcima, da to i ne znaju. U bezuvjetnoj ljubavi Isusovoj prema Ocu i nama na križu, događa se naše spasenje“.

Nakon mise, tisuće ljudi uputilo se u Kolonu sjećanja od župne crkve do groblja sv. Luke gdje je kod središnjeg križa vojni kapelan Zadarske nadbiskupije o. Ivan Topalović molio Odrješenje za pokojne, a državna i druga izaslanstva i udruge položile su svijeće i cvijeće. U kamenom spomeniku na groblju uklesana su imena 86 ubijenih škabrnjskih civila i hrvatskih branitelja, s godinom njihovog rođenja i pogibije.

Među predstavnicima državne vlasti, na 32. godišnjici u Škabrnji bili su ministri Oleg Butković, ujedno i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske te Ivan Malenica, Radovan Fuchs i Šime Erlić.  Stradanje Škabrnje „ne smije se zaboraviti i još je bitnije prenositi na mlađe generacije da se to više nikada ne ponovi“, rekao je ministar Butković. „Odajemo počast žrtvama. Zasigurno razumijem nezadovoljstvo Škabrnjana koji su očekivali da će u predmetu Stanišić-Šimatović oni biti sankcionirani za zločine počinjene u Škabrnji i Nadinu. Nažalost, nisu i tu moramo izraziti nezadovoljstvo“, rekao je ministar Malenica.

„Ovi dani su iz tuge i boli prerasli u dane ponosa i sjećanja. Ovi dani za mene su itekako emotivni, ali ispunjeni ponosom što smo sve kroz ovih 30 godina postigli, zahvaljujući žrtvama koje su pale za slobodu Hrvatske. Trebamo biti okrenuti budućnosti. Slavimo ovakve dane s ponosom i sjećanjem svi zajedno“, rekao je ministar Fuchs. „Taj dan treba obilježiti u zajedništvu i miru, razmišljati o mladima i biti okrenuti budućnosti. U svim segmentima javnih investicija Vukovar prednjači i ostvareno je puno projekata. Po pokazateljima zaposlenosti i demografskom trendu vidi se da se stvari mijenjaju. Još će proći vremena da se ispere gorki okus koji je ostao nakon Domovinskog rata, no moramo nastaviti živjeti dalje i stvarati bolju perspektivu za mlade – da ta područja budu područja rasta i razvoja, stvaranja novih obitelji. Tako i u Škabrnji – sjećati se svih žrtava, ali razmišljati o budućnosti i razvoju“, poručio je ministar Erlić.

Među osobitostima ovogodišnje 32. obljetnice bila je prisutnost mladih svih uzrasta, od najranije dobi u pratnji njihovih roditelja te organiziranih dolazaka osmoškolaca, srednjoškolaca i radničke mladeži. Taj prizor, nikad dosad u takvom broju prisutan, bio je dirljivi znak nade za Hrvatsku – djeca i mladi na svakom koraku velike i duge višekilometarske kolone ohrabrujući je pokazatelj koliko ima domoljubno osviještenih odraslih koji potrebu poštovanja žrtve za domovinu prenose na svoju djecu u kako mladi koji 1990-ih nisu bili ni rođeni, prepoznaju potrebu poštovanja žrtve za domovinu. Pohvalan primjer je da poticaji za to dolaze i iz školskih ustanova, što je bilo vidljivo u prisutnosti velikih grupa mladih iz škola diljem Hrvatske.

Upravo na tom tragu i u tom duhu su i izjave dviju sudionica u Škabrnji. Ivana Dolić iz Zagreba je rekla: „Mislim da bi svi trebali doći 18. studenog u Škabrnju, da to nikad ne zaboravimo. Prolaze me osjećaji tuge i ponosa, ali ipak prevladava ponos. Moj pokojni otac bio je hrvatski branitelj, a ja sam imala osam godina kad je bio rat. To su bili teški trenuci, ali sad smo slobodni – i treba zahvaliti svima koji su osigurali nama mladima da možemo živjeti u miru i slobodi. Mislim da bi i mi mladi trebali dolaziti i odavati počast jer prolaze godine, naši branitelji su sve stariji, oni umiru i mislim da mi mladi trebamo nastaviti tu tradiciju, da se ne zaboravi“, potaknula je Ivana Dolić.

Veronika Jozipović iz okolice Garešnice je poručila: „Došla sam iskazati počast žrtvama. Škabrnji se divim što su sve prošli, a kakvi su sada, predivno. Samo Božji blagoslov može tako dići te ljude. Prekrasno mi je vidjeti toliko divnih ljudi na istom mjestu, jedna hrvatska atmosfera. Ponosna sam. Kada smo razasuti svuda po zemlji, imam osjećaj da ima i onih drugih, koji misle drugačije. Nekad pomislim da ljudi ne vole Hrvatsku, to me rastužuje. Kad vidim neke druge narode, koji vole svoju zemlju, ja sam onda tužna, kako ti ljudi vole svoju domovinu, a toga kod nas nedostaje. Onda me ovo mjesto, ovaj susret tješi. Pomislim, pa vidiš, nije baš tako, ima nas puno koji volimo Hrvatsku.“