FOTO Obilježen Dan sjećanja na žrtvu Škabrnje

Ovogodišnja godišnjica spomena na masakr kojega 18. studenoga 1991. g. zvjerski učinili nad 44 škabrnjskih civila, uglavnom starije životne dobi, prvi put je obilježena i kao državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – na dan kada su četnici uz podršku JNA 1991. u Škabrnji počinili masakr na 44 civila, uglavnom starije dobi – počelo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Središnjeg križa na mjesnom groblju Sv. Luke, kod spomen-obilježja za poginule u Domovinskom ratu. Ondje su, u spomen na žrtve, pročitana imena ubijenih civila te poginulih hrvatskih branitelja, čija su imena uklesana u kameni spomenik s godinama rođenja i pogibije.

Zajednički vijenac položile su obitelji poginulih branitelja i civila te predstavnici koordinacije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zadarske županije. Vijence su položila i izaslanstva Općine Škabrnja, Samostalnog škabrnjskog bataljuna i UHDDR-a te izaslanstvo Županija, Gradova i Općina te ratnih postrojbi koje su ratovale na području Škabrnje.

Također, žrtvama Škabrnje počast su odali izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Dragan Lozančić, izaslanstvo predsjednika Hrvatskog sabora na čelu s Antom Sanaderom, izaslanstvo Vlade RH na čelu s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom, izaslanstvo MORH-a i OS-a RH i drugi.

Potom je kod Spomen-obilježja masovne grobnice vijenac položila Zajednica udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata.

Na ulazu u Škabrnju, u predjelu Ambar, načelnik Općine Nediljko Bubnjar, kao jedini govornik na komemorativnom skupu, podsjetio je na dane napada na to ravnokotarsko mjesto prije 29 godina i njezine branitelje.

Zahvalio je Vladi i Saboru što su 18. studenoga „proglasili državnim blagdanom, što su prepoznali srce i emociju hrvatskog naroda za dan 18. studenoga. To nije dan frustracije i tjeskobe, nego dan ponosa, duboke emocije i životne snage. Nema uzvišenije osobine i vrijednosti u ljudskom životu od spremnosti dati vlastiti život za slobodu i ljudsko dostojanstvo“ poručio je.

Podsjetio je da je upravo s toga mjesta u Ambaru „prije 29 godina krenula epska i herojska drama u Škabrnji. Postrojbe Jugoslavenske armije, pomognute srpskim dragovoljcima i teritorijalcima, nakon višemjesečnog granatiranja i pucnjave došli su s ogromnom ratnom tehnikom i ljudstvom nadomak Škabrnje i pozvali na navodne pregovore i predaju. Hrabra i ponosna škabrnjska srca, nadahnuta nadnaravnom snagom, nisu se predala, iako su bili svjesni neusporedive sile, moći i tehnike nasuprot sebi. U toj borbi, u žrtvi i krvi branitelja i civila rodila se iskra i plamen buduće hrvatske slobode i pobjede. To su plodovi dana kojega se 18. studenoga sjećamo i obilježavamo, dana koji nam je naša životna baština i popudbina“ rekao je Bubnjar.

Istaknuo je da hrvatski narod ima snagu i razumijevanje, unatoč svim teškoćama, graditi život na temeljima istine, pravde i čovječnosti. „Neka žive Škabrnja i Vukovar, neka nam sretno živi naša Hrvatska“, poručio je na kraju.

Potom je dostojanstveno i s poštovanjem prema žrtvama, Ulicom 18. studenoga 1991. krenula Hodnja – kolona sjećanja prema župnoj crkvi. Prema policijskoj procjeni sudjelovalo je oko 2500 ljudi. Na čelu kolone bio je hrvatski vojnik s raspelom te pripadnici vojnih postrojbi sa stijegovima, državnim i ratnim zastavama.

Sudionica kolone, škabrnjanka Mara Škara, prisjetila se kako je 18. studenoga 1991. bio sunčan dan kao i 29 godina kasnije. Tog je dana preko Hrvatskog radija čula da „Škabrnja gori, Škabrnja je u plamenu. Napadnuta je s tri strane: Biljane – Lišani Tinjski – Zemunik. Tenkovi kreću prema Škabrnji“. Koliko je podmukao i neočekivan bio ulazak četnika u mjesto, pokazuje i da je Mara tog ranog jutra, kao i inače, iz svoje kuće u Škabrnji otišla na posao u tvornicu u Zadar, a onda je čula za te strašne vijesti. „Bila sam na poslu s krunicom i molila: Molim te, Bože, pošalji svoje svete anđele, da im pokažu put kuda će izaći, da ih zlotvori ne ubiju“, prisjetila se Mara.

Među poštovateljima uspomene na žrtvu i stradanje Škabrnje bila je i Ljuba Pelivan iz Splita. „Želim i treba odati počast žrtvama koje su dale svoje živote za našu domovinu i slobodu. Boli me što se to sve olako shvaća. Da bismo gradili suživot, moramo ga graditi na zdravim temeljima. Nas je uvijek zajedništvo izvlačilo iz neprilika. Poruka svima nama: imamo jednu domovinu, to je jedan narod i budimo svi skupa“, poručila je.

U jutro 18. studenoga 1991., srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu, počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja koji su hrabro i junački odolijevali napadima, iz podruma i kuća u Škabrnji na brutalan način istjerane su žene, djeca i starci.

Primjer kako je to izgledalo toga dana, opisao je na temelju izjave svjedoka, nadbiskup Puljić u propovijedi tijekom mise koju je predslavio u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Nadbiskup je podsjetio je na strahote koje su pretrpjeli žitelji i branitelji Škabrnje kojih se danas sjećamo s pijetetom i zahvalom, na spaljene, porušene i razorene domove i crkve. Rekao je da su to bili dani velike tjeskobe, tuge i tame, ali ta je žrtva bila zalog stvaranja Domovine i ostvarene slobode.

Istaknuo je značaj priznavanja krivnje počinitelja i kajanja za počinjene zločine, ali i snagu oprosta jer samo tako se može ostaviti prošlost i okrenuti budućnosti. Naglasio je da su uvijek pobjednici oni koji Bogu poklone svoje povjerenje. Podsjetio je na riječi kardinala Franje Kuharića kako je veličina čovjeka u poštivanju drugog te kako nitko nema prava sam uzimati pravdu u ruke, ali i kako je obrana i oslobađanje djelo pravednosti. „Budimo hrabri oprostiti, promičimo duh ljubavi, tolerancije i snošljivosti, a svaki radikalizam odbacujmo“, poručio je mons Puljić.

Zbog epidemioloških mjera, u crkvi su tijekom mise bili su samo predstavnici izaslanstava, Hrvatske vojske i policije, domovinskih udruga te članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila, sveukupno do stotinu nazočnih.

U izjavi za medije nakon mise, mons. Puljić rekao je „budući da smo proživjeli teške dane, sada nam je potrebno donositi i teške odluke, a to nas je poučavao i sv. Ivan Pavao II. i naš veliki učitelj kardinal Franjo Kuharić. Ako želimo gledati naprijed, ako želimo bolju budućnost, moramo se okrenuti budućnosti. Svi segmenti društva moraju raditi na tome da u državi koja je sada slobodna, neovisna i demokratska, vladaju tolerancija, ljubav, praštanje, da vlada zajednička aktivnost za našu bolju budućnost“, potaknuo je nadbiskup.

Upozorio je da žrtva stradalih branitelja i civila „nije vrijedna onoga što se često događa, a to su polarizacija i netrpeljivost. Oni su se borili za slobodu i bolje društvo i u tom duhu upravo to je njihova poruka“, rekao je mons. Puljić.

Misom je završila komemoracija u Škabrnji jer, nije, kao prethodnih godina, održana hodnja sudionika od župne crkve do groblja sv. Luke.

Tijekom višegodišnje okupacije Škabrnje, do oslobođenja u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995., iz Škabrnje je u Domovinskom ratu poginulo 86 branitelja i civila, a još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

Škabrnjani su oduvijek bili marljivi ljudi koji su bili poznati po plodnim gospodarstvima u poljima i uzgoju stoke. Na komemoraciji u Ambaru uvodno se podsjetilo da su upravo ovi jesenski dani u Škabrnji uvijek bili dani ubiranja plodova njihovoga truda i rada s velikih oranica i njiva. No, 1991., umjesto prebiranja sjemenja i ubiranja plodova, škabrnjsku uvijek obrađivanu ravničarsku zemlju srbijanski agresor i JNA zasuli su granatama, naprasno prekinuli jesenske radove pitomih škabrnjskih poljodjelaca i protjerali ih s njihovih ognjišta.