1939. Žarka Ivasić, rođena Krašićanka, posvetila se radu s bolesnicima. Radila je u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji i od 1939. do 1943. godine u Otočcu.

U noći s 13. na 14. rujna 1943. ustaška vojska zauzela je Otočac i ubila ranjene partizane, a oni su optužili časne sestre da su ih one prokazivale i sudjelovale u zločinu. To je bila optužba i protiv s. Žarke. Suđenje je započelo 7. veljače. Nakon pravosudne lakrdije na Narodnome sudu u Gospiću s njom su osuđene druge sestre milosrdnice: Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestina Lucija Radošević. Dana 16. svibnja 1946. rano ujutro, u četiri sata, s. Žarka Ivasić, dok je molila, strijeljana je uz vanjski zid groblja sv. Marije Magdalene.

Na istom groblju, pored kapelice sv. Marije Magdalene, vjernici Gospićko-senjske biskupije, zajedno s dvadesetak sestara milosrdnica iz Zagreba, Rijeke, Ogulina i Splita, predvođenih poglavaricom Miroslavom Bradicom, u ponedjeljak su sudjelovali u molitvi koju je predvodio kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić. Moleći krunicu u procesiji, vjernici su potom pošli u gospićku katedralu na slavlje mise

Biskup Križić je u homiliji, osvrćući se na misna čitanja iz Djela apostolskih, istaknuo uzorna ponašanja apostola koji u zatočeničkim uvjetima, mole i pjevaju svete pjesme, s osjećajem da nisu ostavljeni od Isusa zbog kojeg su progonjeni.

Iskustvo istinitosti Isusovih riječi, daje im nadu i sigurnost da ih nije ostavio, te da je s njima i u tamnici, istaknuo je biskup. Dodao je da Isus ne spašava samo svoje učenike, nego i njihove progonitelje. „Čuvar tamnice kada je vidio otvorena vrata htjede se ubiti jer je pomislio da su zatvorenici pobjegli, a znao je da bi za taj propust dobio smrtnu kaznu. Pavao ga sprječava da si napravi zlo govoreći mu da su oni još tu, nisu pobjegli. Čuvar tamnice je postao svega svjestan. Jasno je vidio da je ovdje u pitanju neka božanska ruka koja je sve to učinila i on želi upoznati njihova Boga…“, rekao je.

Naglasio je da Isus jako dobro zna što je nepravda i patnja jer je i njemu život nasilno oduzet, ali on život nije izgubio – on je život darovao. Učenicima koji su bili svjesni toga dara i ljubavi koju Isus za njih ima, teško prihvaćaju najavu njihova rastanka.

Biskup je nadalje opisao koliko jako su učenici voljeli Isusa i koliko jako su se osjećali voljeno od Njega, jer ih je volio do vrhunca ljubavi, kako kaže evanđelist. Rastanak voljenih zato uvijek nosi notu žalosti.

Mons. Križić poručio je da je ljubav ta koja veže, koja spaja i zato su rastanci s voljenima, posebice teški. „Čovjek koji više ljubi, više i trpi, jer je puno osjećajniji.“ Pružajući vjernicima nadu, biskup je kazao da ako je u smrti nešto posebno lijepo to je onda umrijeti kao voljena osoba i umrijeti s nadom.

Novozavjetna čitanja itekako su povezana sa životom i smrću sestre Žarke, primijetio je.

„I sestra Žarka je završila u tamnici poput Pavla i Sile. I ona je u tamnici žarko molila pa i pjevala, kako navode svjedoci. Potres se nije dogodio, vrata tamnice se nisu otvorila, njezin život nije pošteđen, zatvorski stražari se nisu obratili, a ne vjerujemo da su se zapitali: ‚Što to činimo nedužnoj osobi?‘, ili kasnije „Što nam je činiti da se spasimo?‘“

Spomen na sestru Žarku živi, njezino ime nije nestalo, rekao je predslavitelj. A gdje su imena njezinih mučitelja? Ta imena ne postoje!, upozorio je biskup, te upitao: „Tko je tu u gorem položaju, ona ili njezini mučitelji?“

„Mnogo je bolje biti žrtva nego zločinac! To znamo mi a zna i dragi Bog! Mnogo je bolje biti ubijen nego nastaviti živjeti sa zatrovanom i opterećenom savješću!“

Sestra Žarka je pošla u smrt poput Isusa, žalosna zbog rastanka s mnogima s kojima je dijelila življenje, posebice sa susestrama. Nije odgovarala mržnjom na mržnju. Umrla je s ljubavlju i to je bio njezin odgovor na mržnju zločinaca. Na smrt se pripremala molitvom – noć prije smaknuća provela je bdijući u molitvi i tako se pripremila za svoje mučeništvo. Osjećala je Boga više nego ikada. Zato je mogla u tamnici moliti pjevajući, ustvrdio je predslavitelj.

Spominjući se Evanđelja, napomenuo je da je i sestra Žarka mogla ponoviti Isusove riječi: „Bolje je za vas da ja odem.“ Odlazi da dade život za Isusa, prilika koju Bog ne pruža mnogima. Od ove žrtve života nema veće vrijednosti. Ubijena je prije svega zbog njihove mržnje prema Bogu koga su počeli progoniti ljudi bez vjere i morala, koji što god učinili nisu mogli pobijediti Boga, dodao je.

Da je s. Žarka ostala živa, preživjela bi još neke godine, međutim njezina smrt i mučeništvo trajno ostavljaju baštinu posvećenja vjernicima. Glas mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi potičući na svjedočanstvo kršćanske vjere i ljubavi prema bližnjemu, zaključio je biskup Križić.

Misu je slavio u zajedništvu s preč. Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom o. Antom Kneževićem, preč. Josipom Šimatovićem, preč. Nikolom Turkaljom, mons. Tomislavom Šporčićem, vlč. Milom Rajkovićem te don Jurom Ladišićem.

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića.

Biskup Križić je na kraju mise zahvalio svima koji su svojim dolaskom omogućili da se što dostojanstvenije obilježi godišnjica smrti, ali i Dies Natalis s. Žarke.