Uz prnjavorskog župnika i dekana mons. Vladu Lukendu, koji se brine i za područja nekoliko nekadašnjih župa poljskih katolika u Prnjavorskom dekanatu, koncelebrirali su župnik susjedne župe Marija Zvijezda Zvonko Topić te župnik župe Presnače Ivica Božinović. Sudjelovalo je 20-ak župljana iz Prnjavora i Banje Luke, među kojima sestre iz Samostana Novi Nazaret, koje su predvodile pjevanje i predmolile krunicu.

Biskup Komarica je u homiliji, tumačeći liturgijska čitanja, govorio o Isusu Kristu „koji je iz ljubavi za nas položio svoj život“. Podsjetio je da i povijest Kristove Crkve svjedoči kako su brojni njezini članovi dali najveće svjedočanstvo svoje ljubavi prema Kristu i svojim bližnjima. Pojasnio je nauk Crkve da je „mučeništvo njezinih članova jasni i sjajni znak njezine svetosti“ i „ujedno živi prigovor svima onima koji krše i odbacuju Božji zakon“.

Podsjetio je na riječi svetog pape Ivana Pavla II. da Crkva mora sačuvati trajan spomenik svojim mučenicima, najdičnijim svojim članovima, ali i svim nevinim žrtvama totalitarnih režima. Također je podsjetio na riječi pape Franje u sarajevskoj katedrali da nemaju pravo zaboraviti svoju povijest, ne radi osvete nego da budu mirotvorci.

Pojasnio je da se tijekom posljednja dva desetljeća temeljitim istraživanjem iznijelo „na svjetlo dana brojne istinite činjenice o većem broju istinskih svjedoka vjere i vjernosti Kristu i njegovom evanđelju. To su bili svećenici, redovnici, redovnice te nemali broj vjernika laika.“

Posebno se osvrnuo na svijetli lik mladog župnika – svjedoka vjere vlč. Ante Dujlovića, rođenog u drevnoj župi Ivanjska kod Banje Luke 1914. godine, a ubijenog „in odium fidei“ 11. srpnja 1943. „od tadašnjih vlastodržaca ovoga kraja“.

Istaknuo je veliku ljubav i zahvalnost njegovih župljana prema njegovom apostolskom životu i mučeničkoj smrti tijekom svih dosadašnjih godina, kao i tijek procesa za njegovu beatifikaciju, i što su sve poljski katolici u župi Ocice i u biskupiji Legnica za to učinili. Spomenuo je kako je bio „prije mjesec dana na svečanostima blagoslova spomen-kuće“ župnika Ante Dujlovića u Župi Ocice.

Izrazio je nadu i želju da će župljani njegove rodne župe Ivanjska još više pokazati zanimanje za toga svog najdičnijeg župljanina. Zahvalio je svima nazočnima što svojim molitvama preporučuju Božjoj dobroti crkveni proces za proglašenje blaženim ovog sluge Božjeg.

Nakon misnog slavlja svi nazočni su moleći zajedno Gospinu krunicu „hodočastili“ do glavnog groblja župe, koje je prekriveno gustom šumom. Tu su pred velikim spomen-križem, koji je prije nekoliko godina podigao mons. Lukenda, izmolili molitve za sve pokojne župljane. Njihovi su potomci 1946. godine morali napustiti taj kraj i preseliti se u Poljsku, u Gornju Šlesku, u blizini grada Bołeslawieca, u mjesto Ocice.