Fra Bonaventura Duda (14. siječnja 1924. – 3. kolovoza 2017.) bio je franjevac i svećenik, teolog, bibličar, sveučilišni profesor, pjesnik, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, glavni urednik (s Jurom Kaštelanom) tzv. Zagrebačke Biblije, prevoditelj Novoga zavjeta i skladatelj. U ovoj je knjizi fra Bonaventura predstavljen u njegovoj osobnosti; u njegovoj jednostavnoj i zauzetoj ljudskosti, poručuju iz Kršćanske sadašnjosti.

„O, kako je govorio fra Bonaventura Duda! Njega nije bilo dovoljno samo slušati. Trebalo ga je i gledati. Pozorno promatrati. Jer on je govorio cijelom svojom osobnošću. I najjednostavnijim događajima, i najjednostavnijim riječima i gestama, znao je toliko toga izreći. Toliko toga potaknuti. Utisnuti dubok, neizbrisiv, nadahnjujući trag“ (iz knjige).

Stjepan Lice je tijekom više desetljeća živio u blizini fra Bonaventure Dude, susretao se s njime, dijelio s njim srodna iskustva, surađivao s njim u različitim aktivnostima, bio urednikom pojedinih njegovih knjiga. U proslovu ove knjige Stjepan Lice piše da „smisao ovih stranica nije predstaviti fra Bonaventuru Dudu na sustavan način, nego pokušati prikazati kako se on u svojoj iskričavosti i utišanosti odrazio i nastanio u njegovoj životu i njegovoj duši, posvjedočiti o njegovim tragovima zauvijek utisnutima u putove kojima prolazi“.

Ova knjiga ne želi biti spomenik, nego podsjetnik u kojemu je sadržano nadahnuće da je svaki čovjek pozvan izboriti se za sebe, ali i – možda još i više – boriti se i, koliko uzmogne, izboriti za ljudskiji svijet, poručuju iz Kršćanske sadašnjosti.