U službi riječi naviještena su biblijska čitanja i otpjevana Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu.

U kratkoj homiliji biskup Škvorčević je upitao nazočnu djecu jesu li primijetili kako se u evanđeoskom zapisu o muci Isusovoj i smrti zapravo događaju dva suda: s jedne strane Pilat, Ana i Kajfa, židovski starješine i svećenici osuđuju Isusa na smrt, a drugi sud vodi sam Isus. „On ne osuđuje nikoga, njegov sud je sud Božjeg milosrđa i praštanja, te on za one koji su ga nevinog osudili i razapeli moli: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!'”, rekao je.

Potom je upitao nazočne: „Hoće li nad nama i nad našim svijetom imati zadnju riječ sud Pilatov, Anin i Kajfin ili pak onaj sud na kojem je Gospodin Isus razbojniku razapetom s njegove desne strane obećao da će još istoga dana biti s njime u raju?“ Rekao je da su se sabrali na to slavlje da bi Gospodinu Isusu zahvalili što nije s neba sišao na svijet da bi održao veliki sud osude, jer „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu“ (Iv 3,17), kako je Isus jednom rekao Nikodemu koji će ga nakon smrti na križu dostojno pokopati u grob.

„Pod križem Isusovim događa se razvrstavanje između onih koji osuđuju jedni druge i onih koji s njime opraštaju jedni drugima, nastoje oko pomirenja, dobrote i plemenitosti prema svima“, ustvrdio je propovjednik. Kazao je da mu se sviđa crnačka duhovna pjesma „Kad sveci marširaju“ (Oh, when the Saints go marching in) koju su mladi, dok je bio kapelan u Zagrebu, rado pjevali, a koja kaže: „U onaj dan, kad Gospod Bog, u dan kad dođe Gospod Bog, o, daj da i ja budem blizu, u dan kad dođe Gospod Bog! Daj da budem blizu sveti svi kad uskrsnu! Daj da budem blizu kada Te okruže svi! Daj da budem blizu knjigu kad otvoriš ti! Daj da budem blizu kad kliknu svi. Aleluja! Daj da budem blizu kada svijet obnoviš Ti! Daj da budem blizu kad imenom ćeš zvati nas!“

Potom je naglasio nazočnima da na Veliki petak valja stati pod križ Isusov i reći mu da upravo njemu žele biti blizu, da na koncu svega ne budu osuđeni po tko zna čijim sudovima, nego spašeni sudom Božjeg milosrđa, praštanja, povjerenja i ljubavi. Kazao je da svojom molitvom i klanjanjem križu Isusovu koje će uslijediti, konkretno posvjedoče da su se svrstali uz križ Isusov upravo zato da budu blizu onom milosrđu i ljubavi koja je pobijedila na križu, te da i oni s Isusom budu pobjednici. Pozvao je nazočnu djecu da sa svima zajedno reknu: „Hvala ti, Gospodine, Isuse!“

Nakon Sveopće molitve, u procesiji je pred oltar donesen ljubičastim velom prekriveni križ i predan mons. Škvorčeviću koji ga je postupno otkrio i tri puta ga svečano predstavio pjevajući: „Evo drvo križa“ te ga uzdigao, a vjernici su mu uputili nekoliko poklika. Zatim su svi sudionici slavlja pojedinačnim poklonom ili cjelovom iskazali počast križu i zahvalnost Gospodinu Isusu koji je na njemu trpio.

Biskup Škvorčević je nakon pričesti pozvao nazočne u katedrali da po završetku obrednog slavlja svrate u kriptu i barem koji trenutak probdiju kod Božjeg groba, preporučivši im da mole za mir u svijetu, napose u Svetoj zemlji u kojoj je Gospodin Isus podnio muku i smrt, da bi izvojevao pobjedu uskrsnuća, i koje su se na osobiti način spomenuli, a u kojoj trenutno mnogi nedužni ljudi stradavaju zbog ratnih djelovanja. Zahvalio je djeci što su sudjelovala na slavlju i poljupcem križa posvjedočili Isusu tko im je on i da žele biti blizu njegovoj ljubavi praštanja i milosrđa. Nakon završne biskupove molitve nad narodom, pokraj Isusova groba u kapeli sv. Ivana Pavla II. u kripti katedrale započelo je bdjenje tijekom kojeg su se organizirane skupine vjernika izmjenjivale u molitvi i klanjanju.