Nadbiskup Uzinić je predvodio obrede u zajedništvu s generalnim vikarom i rektorom katedrale Mariom Tomljanovićem, vikarom za pastoral Mariom Gerićem, drugim svećenicima i trajnim đakonom.

Služba Muke Gospodnje započela je prostracijom predvoditelja i klečanjem zajednice u šutnji, nakon čega  je uslijedila služba riječi – čitanje biblijskih tekstova i izvještaj o muci Isusa Krista po Ivanu, koji je navijestio povjerenik za redovnice Riječke nadbiskupije Nikola Uravić.

U propovijedi koju je okupljenima uputio prvostolni dekan i župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Sanjin Francetić, istaknuo je da je Bog već od stvaranja i grijeha prvih ljudi obećao da neće ostaviti čovjeka prepuštenog na milost i nemilost smrti i grijehu te je pripremao njegovo spasenje kroz cijeli Stari zavjet sve do vrhunca i središta u Isusu Kristu. Tako se na drvu križa, kulminaciji Božje ljubavi prema svakome čovjeku, dogodilo spasenje čitavog svijeta i zato se, kako ističe vlč. Francetić, pred križ nikada ne dolazi umišljeno, nego raskajana i ponizna srca, sa sviješću da Bog nikoga ne odbacuje i da nema toga grijeha kojeg On ne može oprostiti.

„Ako smo ispravno proživjeli korizmu i poštivali ono što je Crkva već na Pepelnicu stavila pred nas – post, molitvu i djela milosrđa, onda smo ‘izbrusili’ svoju nutrinu da smo osjetljivi na pročitane tekstove, molitve i ovo što Crkva danas čini. Cijeli Stari zavjet govori o tome kako Bog priprema spasenje svakome čovjeku. U prvome čitanju autor kao da je gledao ono što smo slušali u izvještaju Muke. Taj sluga patnik, poslušni Sin Božji, došao je da trpi i Božja providnost tako je htjela da to trpljenje bude put prema spasenju. O tome govori i drugo čitanje. To je pouka svima nama da što dublje proživimo otajstvo trpljenja, patnje i smrti. Riječi psalma koje je među posljednjima izgovarao s križa: ‘U ruke tvoje predajem duh svoj’, Isus nam jasno govori: ako se doista uzdamo u Boga onda smo snažni. Bog nas doista voli, dosita je umro za nas i nema toga grijeha kojeg On ne može oprostiti, ako smo uistinu raskajani pred njim. Zato se pred križ nikada ne dolazi umišljeno. Isusovo trpljenje Božji je poljubac čovjeku. On, naš učitelj i brat, otkupio nas je snagom ljubavi prema Bogu Ocu i svakom čovjeku. Nema niti jednoga čovjeka koji bi bio za Boga otpisan. Mi se usuđujemo ljude odbaciti, ali Bog nikoga ne odbacuje“, kazao je propovjednik.

Nakon homilije i pjevane sveopće molitve Crkve na koju je okupljene vjernike pozvao generlani vikar i rektor katedrale Mario Tomljanović, uslijedilo je klanjanje križu. Ove godine posebna počast iskazala se čudotvornom križu sv. Vida, na način kao i u dosadašnjim tradicionalnim korizmenim hodočašćima, posvetnom molitvom i ophodom oko oltara kojeg je predvodio nadbiskup Uzinić.

Po završetku obreda, uslijedila je pobožnost križnoga puta od katedrale sv. Vida, riječkom Kalvarijom, do crkve sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, gdje su se vjernici molitvom u tišini zadržali kod Isusova groba. Započeti trenuci molitve, tišine i razmatranja Kristove muke i smrti nastavljaju se i na Veliku subotu, do Mise bdjenja i proslave svetkovine Kristova uskrsnuća.