Na početku obreda se biskup Fazekas prostro na pod, a zatim je uslijedila Služba riječi.

U uvodnom dijelu homilije biskup je podsjetio da su vijesti svakodnevno pune čovjekove patnje: nesreće, katastrofe, neuspjesi i bolesti, prometne nezgode i smrt, glad i ratovi. „Tko može izmjeriti koliko je patnje iza toga?“, pitao je biskup i rekao da svatko može izmjeriti samo svoju vlastitu, doživljenu patnju.

„Danas nam Crkva stavlja za promatranje, za razmatranje patnju i smrt našeg Spasitelja, Isusa Krista, u kome možemo naći utjehu i nadu u svima našim nedaćama. Jedna je mističarka napisala ovo: ‘U Kristu je muka bila neiskazana, mnogostruka i tajanstvena. Najviša muka što se mogla zamisliti, a nju je odredila Božja mudrost’. Uistinu, Božja volja, koju ljudski um ne može definirati i koja je vječno spojena Isusom Kristom, Njemu je sačuvala vrhunac svih muka. Ukoliko Bog nadvisuje svaku stvar, utoliko je Kristova muka bila jača i dublja od svih muka. Ta muka je, zaista neopisiva, tako neizmjerna, da nijedan ljudski um nije tako velik da bi tu muku mogao shvatiti“, rekao je biskup Fazekas.

Dodao je da je Isus na križu uključio patnje svakog čovjeka, od najmanjeg do najvećeg, od onog neznatnog do onoga koga svi znaju. „U svojoj dubokoj ljubavi imao je pred očima, što više u svom srcu, sve patnike ovog svijeta, koji su do tada trpjeli, a i sve one, koji će nakon Njega trpjeti“, istaknuo je.

Uslijedilo je klanjanje križu, koji su po tradiciji unijeli Čuvari Božjeg groba – mladići obučeni u Bunjevačku narodnu nošnju, koji će na Veliku subotu sve do obreda uskrsnuća čuvati Isusov grob.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Katedralnog zbora „Albe Vidaković“ sa solistima, na čelu sa zborovođom Miroslavom Stantićem.