Središnji  dio programa bilo je predavanje preč. dr. sc. Maria Kopjara o ulozi tišine u liturgiji, nakon čega je održana glazbena radionica te misno slavlje koje je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš.

Susret je počeo pozdravom voditelja Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije mo Višeslava Jaklina, koji je izrazio zadovoljstvo okupljanjem crkvenih glazbenika u vremenu došašća. Najavio je i predstavio predavača, pročelnika Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral i predstojnika Ureda za liturgijski pastoral i sakralnu arhitekturu preč. dr. sc. Maria Kopjara.

Tema predavanja bila je „Tišina u liturgiji“, a preč. Kopjar je naglasio da tišina nije praznina nego prostor Božje prisutnosti. U suvremenom svijetu prepunom buke i stalne stimulacije, istaknuo je, tišina se često doživljava kao nelagoda, iako je jedan od nužnih elemenata liturgijskog iskustva. Govorio je o razlikovanju „crne tišine“, kao prazninu, zaokupljenost izvanjskim, materijalnim, svojim mislima te odsutnosti sudjelovanja i „bijele tišine“, koja postaje molitva, slušanje i unutarnje otvaranje Bogu.

U nastavku izlaganja povezao je tišinu i glazbu, poručivši da se autentična liturgijska glazba rađa upravo iz šutnje. Podsjetio je da liturgijski dokumenti, osobito Sacrosanctum Concilium i Musicam Sacram, ne govore o šutnji kao o praznom vremenu, nego kao o obliku aktivnog udioništva vjernika. Ustvrdio je da je šutnja unutar liturgije na istoj razini važnosti kao i odgovori, pjesma ili pjevanje psalma.

Posebno je naglasio misli pape Benedikta XVI. navodeći kako šutnja nije prekid liturgije, nego njezina dubina. Prema toj teologiji, liturgija bez tišine postaje niz riječi i zvukova, dok liturgija s tišinom postaje dijalog Boga i čovjeka.

Govoreći o sadašnjoj pastoralnoj praksi, preč. Kopjar je upozorio da postoji „strah od tišine“ te tendencija popunjavanja svakog trenutka glazbom ili riječima. Pojasnio je da takav pristup osiromašuje liturgiju jer ostavlja premalo prostora da Božji govor dopre do srca.

Preč. Kopjar je naglasio da je liturgijsko pjevanje čin sebedarja jer kršćanin u liturgiji ne daje samo glas, nego sebe samoga, naglašavajući da liturgijska glazba nije izvedba nego služenje zajedničkoj molitvi.

Nakon predavanja održana je razmjena iskustava te glazbena radionica koju su vodili mo Višeslav Jaklin i mo Mislav Lucić. Sudionici su uvježbali pjesme za misno slavlje u kapeli biskupske kuće, koje je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš.

U propovijedi biskup Radoš je ponovno istaknuo važnost tišine u liturgiji te potaknuo glazbenike da njeguju trenutke sabranosti u misnim slavljima. Došašće je opisao kao vrijeme osluškivanja, a primjere Marije, Josipa, Elizabete i Zaharije izdvojio kao biblijske ikone tihe priprave na Božje djelovanje. Poručio je da pjesma u liturgiji ne smije biti ispunjavanje prostora, nego odgovor na Božju prisutnost.

Susret je završio druženjem i agapeom, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.