Među uzvanicima na koncertu bio je požeški biskup Antun Škvorčević.

U prvom dijelu programa pjevači su ispred svetišta izveli a capella šest pjesama: Preveliku radost (obr. J. Ćaleta) – Murter; Danas se čuje (obr. M. Večerić) – Podunavlje; Veseli se Majko Božja (obr. M. Večerić) – Dalmacija; Oj, pastiri, čudo novo (obr. A. Ećimović); te Zdrav budi mili gost (obr. A. Kopunović Legetin) i Oj pastiri (obr. A. Kopunović Legetin) –Bačka.

Zatim je orguljaš Krešimir Klarić izveo improvizacije na hrvatsku božićnu pjesmu Kyrie eleison. Pjevači su se uspeli na kor i ondje uz pratnju orgulja izveli još deset pjesama: Hote ljudi veselit se – Međimurje; Joy to the World – L. Mason; Pujdem spolu do Betlema – Češka; Dormi, dormi, o bel bambin – Italija; Tollite hostias ­ C. Saint – Saens; Corramos, corramos – anonymus; Ave Maria – V. Miserachs Grau; A Babe is born – G. Holst; All bells in paradise – J. Rutter, Adeste fideles (arr. D. Willcocks) – anonymus. Kao solisti nastupili su sopranistice: Ana Ticl Bušić, Marija Ticl i Mia Raguž, sopran; Lovro Ticl, bariton. Dirigirao je Mario Večerić.

Nakon posljednje pjesme izvođačima i slušateljima prigodnim se je riječima obratio biskup Škvorčević. Spomenuo je da je nekoć na pitanje jednog djeteta: „Znade li Gospodin Bog pjevati?“, rekao da ne zna odgovoriti na ta i slična teška pitanja, kojima djeca počesto znaju iznenaditi.

Istaknuo je da dobro znade da je po svjedočanstvu evanđelja u božićnoj noći nebo prvo zapjevalo kad su anđeli navijestili slavu Bogu i mir ljudima miljenicima njegovim, a potom su pjesmu prihvatili drugi ljudi te ona traje do danas. Ustvrdivši da ta pjesma nije završena i da još uvijek svijetom odjekuje, rekao je: „Kad god se održi jedan ovakav koncert, osjećamo da je bilo lijepo, da je mnogo toga rečeno, ali još više osjećamo da pjesma nije još došlo do kraja. Još će trebati pjevati, mi Božiću ili Božić nama? Trebat će pjevati zato što svaki Božić pjesmom treba proći ne samo kroz pjevački glas, nego kroz naša srca.“

Mons. Škvorčević napomenuo je i da slušatelji nisu pjevali sa zborom, ali je njihovo srce sudjelovalo u toj pjesmi na sasvim poseban način, te se može reći da su i oni zajedno sa zborom bili pjevači na koncertu.

„Nije otpjevano sve do kraja zato što će doći i slijedeći Božić, koji će također pjesmom trebati proći kroz naša srca, da mu mi dodamo našu boju, jer on bez toga ne bi bio pravi naš hrvatski Božić“, dodao je.

Zahvalio je svim članovima zbora, napose solistima, orguljašu i dirigentu što su složili glas, pjesmu, sklad i srdačnost te obdarili slušatelje ljepotom, a uzvanicima je zahvalio što su im se na svoj način pridružili, te im je svima poželio sretan Božić.

Koncert je zaključen zajedničkim pjevanjem hrvatske božićne pjesme Narodi nam se Kralj nebeski.