Vikar za pastoral i liturgičar Mario Gerić govorio je o liturgiji kao molitvi i o molitvi unutar liturgije te istaknuo teme zajedništva, objektivnosti, duhovnosti i utjelovljenja u svijetu.

Započeo je tekstom iz Poslanice Rimljanima o živoj Riječi koja se čita u Bibliji i u liturgiji. „Mi, kršćani i Crkva okupljeni smo oko Riječi. Vjera u Božju riječ upućenu nama, temelj je koji nas okuplja u ovom zajedništvu“, kazao je.

Podsjetio je da se ta dimenzija zajedništva često zanemaruje na račun osobne duhovnosti. „Tijekom povijesti Crkve često se može primijetiti tendencija svođenja odnosa s Bogom i kršćanskog življenja u neke intimističke sfere. Zajedno s takvim tendencijama, liturgiji Crkve, kao bitno zajedničarskom činu, ponekad se oduzima ili barem umanjuje duhovno značenje i utjecaj na osobni duhovni život pojedinca“, rekao je predavač.

Gerić je pak istaknuo važnost liturgije za duhovni život vjernika pozivajući se na Saborsku konstituciju o svetoj liturgiji „Sacrosanctum Concilium“. „Liturgija je važan izvor kršćanskog života zbog toga što u njoj možemo pronaći objektivno posredništvo – poveznicu sa otajstvom spasenja. Otajstvo Isusa Krista nije ideja, nije pobožni osjećaj. Ono je konkretna povijesna osoba i konkretan povijesni događaj i kao takav, da bi postao život i molitva nas kršćana, potreban je konkretnih posrednika poput Svetog pisma, sakramenata, obreda i zajednice. Kršćanska duhovnost, pa tako i molitveni život ne bi trebao zanemarivati i zaobilaziti ovu konkretnu, materijalnu – tjelesnu dimenziju jer u Isusu Kristu upravo ona postaje posrednicom spasenja i odnosa s Bogom“, napomenuo je.

Odnos liturgije i molitve objašnjava i Katekizam Katoličke Crkve u kojem se navodi da otajstvo spasenja posredništvom liturgije ulazi u srce vjernika koji mole. „Dakle, molitva u liturgiji i molitva s liturgijom Crkve nije spontano obraćanje Bogu već nešto mnogo dublje i sadržajnije. Ona postaje čin koji utemeljuje cjelokupno kršćansko postojanje, utemeljuje naš odnos i prema Bogu i stvorenju. Ovaj čin postaje, kako nam kaže Katekizam, događanje prisutnosti i osobnog i zajedničkog susreta sa živim Kristom. Upravo ovaj susret sa živom osobom Isusa Krista ostvaruje objektivnost kršćanske molitve“, kazao je vikar Gerić.

Objasnio je i kako je molitva uvijek osobna, ali nikada nije privatni čin, usmjeren na vlastite potrebe. „Polazeći i od vlastitog iskustva, moliti znači otvoriti se svačijim potrebama i dati glas velikoj molbi za milošću, oprostom, mirom, zahvalnošću koja izvire iz čitavog stvorenja. Molitva nije zatvaranje, nego otvaranje. U tome liturgija jest izvor naše osobne molitve. Molitva kršćana postaje objektivizacija – konkretizacija Kristovog otajstva“, istaknuo je.

U drugom dijelu susreta sudionici su molili liturgiju časova, tradicionalno u dva kora, naizmjence čitajući tekst psalma. Bio je to praktični primjer i sažetak rečenog, u kojemu „glasovi mnogih postaju jedan glas Crkve koji se uzdiže pred Gospodinom“.

Gerić je susret završio podsjećanjem na poziv pape Franje, koji je cijelu 2024. proglasio godinom molitve na razini Katoličke Crkve. „Odazovimo se pozivu pape Franje da u ovoj godini nastojimo ne toliko oko govora o molitvi nego da doista molitva postane dijelom naših života. Da autentično i ustrajno kao kršćani molimo“, potaknuo je okupljene.

Susret je emitiran uživo na Youtube kanalu Riječke nadbiskupije za sve koji su željeli sudjelovati, a nisu mogli doći u katedralu.

Bio je to drugi od 6 planiranih susreta u Godini molitve koja je u rujnu započela u Riječkoj nadbiskupiji kao priprema za proslavu riječkog jubileja, 100. obljetnice od kako je grad Rijeka postao sjedište biskupije.