Na susretu pod naslovom „Molimo za mir“ sudjelovali su predstavnici Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, Makedonske pravoslavne Crkve, Baptističke Crkve, Reformirane kalvinske kršćanske Crkve, Evangeličke Crkve, Židovske općine Zagreb i Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Republici Hrvatskoj i Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Susret je održan u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda Zagreb–Kaptol u suradnji s Povjerenstvom za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku susreta pozdrav je u ime domaćina uputio fra Zlatko Vlahek, tajnik Provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca naglasivši povezanost Asiza i “ovoga samostana Svetoga Duha u kojem se nalazimo. Franjevci konventualci čuvari su posmrtnih ostataka sv. Franje Asiškog te žive u Svetom Samostanu u Asizu u kojem se održao 27. listopada 1986. “Duh Asiza”, a večeras se duhovno povezuje sa ovim središtem naše Hrvatske provincije franjevaca konventualaca ovdje na Svetom Duhu. Sveti Samostan u Asizu i Samostan Svetoga Duha večeras se ujedinjuju u jednome: željom i molitvom za mirom! Mir koji nam je toliko potreban, toliko žuđen u vihorima ratova današnjih dana. Mirom koji nije samo odsutnost rata, već pozitivni stav življenja u kojem onaj drugi pokraj nas, drugačiji po svojoj vjeroispovijesti, nacionalnosti, socio-kulturološkoj i intelektualnoj naobrazbi nije moguća prijetnja rasta u potencijalnog neprijatelja, već brat-sestra koji dijeli životni hod u zajedništvu našega vremena i prostora”, rekao je fra Vlahek.

Biskup Reformirane kršćanske kalvinske crkve Peter Szenn u svojem je molitvenom nagovoru naglasio da čovjek koji vjeruje “u Boga mira ne gleda drugoga čovjeka kao prijetnju ili opasnost da mu je na štetu, nego iznad svega, što mi ispovijedamo u vjeri, da je Gospodin Isus Krist podignut iznad ovog grješnoga naroda. Naše korijenje se hrani vodom koja nama daje hranu na život vječni. Mi hoćemo Božji mir i molimo za Božji mir, jer je to jedini način da čovjek ostvari za što ga je Bog stvorio”, rekao je Szenn.

U ime Evangeličke luteranske crkve molitvu je izrekao vikar Moran Rajković koji je naglasio, između ostaloga, potrebu da pošaljemo poruku mira koja je svijetu danas prijeko potrebna. “Mi kršćani, kao i naša braća i sestre muslimani i židovi, svi se u našim crkvama, džamijama i sinagogama pozdravljamo sa Mir s tobom. Nije li čežnja za mirom ono što nas sve ujedinjuje? Čežnja za mirom stara je koliko i čovječanstvo. Nas večeras okuplja različitost da se pobliže upoznamo i zbližimo u zajedničkoj molitvi. Svi tome težimo. Čovjek kao biće teži za zajedništvom i ne može živjeti sam. Izgradnja zajedničkog suživota svima nam je cilj. Pravo iskreno i istinsko prijateljstvo nadilazi sva mjesta u kojima se okupljamo i molimo. Ljudi u cijelom svijetu i oduvijek čeznu za idealnim svijetom mira. Nažalost, budimo iskreni pred Bogom, nikada u povijesti nije postignut trajni mir koji bi donio radost u Nebo”, primijetio je Rajković te izrekao molitvu: Gospodine, učini me oruđem svoga mira da mogu pokazati ljubav tamo gdje vlada mržnja, da opraštam sve uvrjede, da se ujedinim tamo gdje vlada svađa, da govorim istinu gdje je zabluda i da budim nadu tamo gdje očaj muči“.

Imam Mevludi ef. Arslani u molitvenom nagovoru izrekao je, između ostaloga da nam je “mir itekako potreban u vremenu kojem živimo. Mir koji je prijeka potreba onima pogođenima ratom, njihovim obiteljima i svima koji strahuju za svoju sigurnost. Večeras molimo Svevišnjega Boga da prosvijetli um svjetskim čelnicima koji svojim izjavama šire strah među ljudima i doprinose sve većem rastu islamofobije i antisemitizma. Večeras smo se okupili kako bismo osudili svaku vrstu nepravde i nasilja. Nepravda koju gotovo osam desetljeća trpi palestinski narod ne može i ne smije biti opravdanje za terorizam kao što ni napad na izraelske civile ne mogu biti opravdanje za ubijanje i progon palestinskih civila. Zločin je univerzalna kategorija s kojom se vjernik ne može poistovjetiti niti je može opravdati”.

U ime Makedonske pravoslavne crkve molitvu je izrekao protojerej stavrofor o. Kirko Velinski. Otac Velinski rekao je da se “ne smijemo umoriti moliti za mir, dokle god i gdjegod miriše na barut. Individualno, u svojim obiteljima, ali i zajednicama trebamo nastaviti moliti za mir. Jer mir je nešto najpotrebnije. U miru čovjek može biti kreativan, može stvarati bez obzira na različite stavove i neslaganja, ali smo kao Božja djeca njegovati mir i dijalog. Bog želi da budemo Njegovi sinovi. S druge strane, pitanje je što se može učiniti. Imamo želju, ali što uistinu možemo napraviti za postizanje mira nego vjerovati čvrsto da će Bog jednom uslišati našu molitvu i da će u svijetu zavladati mir”.

U ime Baptističke crkve svoju molitvu izrekao je Boris Peterlin. “Zašto bi za mir trebalo moliti? Ne očekivati, ne pitati, ne nadati se, nego baš moliti? Zašto nam kao vjernicima to tako teško pada? Nije li mir neupitna vrijednost koju svi priželjkujemo? Nije li mir preduvjet da živimo skladno, neugroženo, radosno, stvaralački…? Je li moguće da se oko toga moramo posebno usuglašavati, dogovarati, da moramo pregovarati, uvjeravati, nagovarati, trgovati? Zar je moguće da radije trpimo posljedice nemira, nesloge, razdora, sukoba, netrpeljivosti – nego da energiju ulažemo u ono što ispunjava naše najdublje čežnje, očekivanja, nadanja? Zar je moguće da nekako olako pristajemo na nesavršenost odnosa i nemogućnost njihove promjene nabolje? Kako to da razočaranje neispunjenim nadama i sumnju u mogućnost promjene s vremenom prihvatimo gotovo kao svoju životnu vodilju, gotovo životni stil? Mir je riječ koja počinje s tim teškim slovom M. Moramo ga izgovoriti skupljenim, stisnutim usnama. Moramo uložiti napor, napregnuti se da bi željeni zvuk izašao iz naših usta, a sadržaj se probio do naših sugovornika. Pa i moliti počinje s tim istim zahtjevnim M. I do molitve se treba probiti. I tu često stisnute usne odražavaju naše stisnuto srce, koje se teško otvara Bogu iako baš od njega očekuje poruku, intervenciju, spas. Danas kad smo ovdje okupljeni moliti za mir, kad smo učinili malen korak odabravši od svih mogućih mjesta biti večeras baš ovdje, otkrivamo da moleći za mir zapravo kucamo na otvorena vrata. Vrata Božjeg milosrđa. Koje nas dobrohotno i strpljivo čeka i nudi nam se”, rekao je Peterlin.

Svećenik Srpske pravoslavne crkve o. Mihailo Majk Žikić je rekao da se u ovim danim iskušenja i zla trebamo sjetiti Knjige propovjednika u Starome zavjetu koji govori o različitim vremenima mira i rata, radosti i tuge. Ono što Gospodin svima nama upućuje jest sjetiti se Kristovih riječi rekao onima koji su željeli osuditi preljubnicu. Onaj koji je prvi među vama pravedan neka uzme kamen i baci na nju. Dakle, iskustvo pravoslavnih o miru jest da ne osuđujemo i biramo strane. Bog je sudac, a ne mi. Ono što Bog traži od svih nas su riječi : Pronađi mir u srcu svome i onda će se spasiti svi ljudi oko tebe!”

U ime Židovske općine Zagreb molitvu je izrekao rabin Luciano Prelević, glavni rabin Židovske općine Zagreb i koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj koji je sve okupljene pozdravio tradicionalnim židovskim pozdravima. Rabin Prelević izrazio je skepsu u motiv traženja mira. Upitao je “želimo li zaista mir? Koliko god više molimo, ratova je sve više i sve su okrutniji. Naravno da želimo mir, ali nije dovoljno samo moliti. Političari započinju ratove i jedino ih mogu zaustaviti. Što možemo učiniti, možda ako objave rat i nitko se ne pojavi. Bi li onda bilo mira? Vjerojatno bi. Vrlo nas je lako nagovoriti na rat, ali teško potaknuti na mir. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. No, to je pogrješan prijevod. Zapravo treba pisati: Ljubi prema bližnjem svom. Bližnji su svi oko vas. Znamo da postoji Bog, vjera, sigurnost da će nam Bog dati sve što nam treba, i napor da učinimo prvi korak. Tek onda možemo očekivati nešto od Boga”, istaknuo je Prelević.

Molitvu i završnu riječ uputio je preč. Marijan Franjčić, predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.

“Sutra, 27. listopada navršava se već 37. godina (1986) od prvog molitvenog susreta predstavnika velikih svjetskih religija u Asizu gdje se prvi put zajednički molilo za mir. I u međuvremenu tijekom svih tih godina molilo se za mir baš kao i svi mi nazočni i prije godinu dana na ovom istom mjestu. I prije 9 dana – 17. 10.’23. – molilo se i postilo po svem svijetu za mir i prestanak krvoprolića u Svetoj Zemlji, ali i u Ukrajini i cijelom svijetu. Sutra, u petak 27. listopada, papa Franjo poziva ponovno na zajedničku molitvu, post i pokoru za mir. Ipak, unatoč svemu tome vidimo da svijetom još uvijek posvuda ne vladaju sloboda i mir. Štoviše, može se govoriti da se vode ratovi sve učestaliji i nasilja sve intenzivnija. Da nam je slabija vjera, pomislili bismo, ima li onda još smisla moliti za mir, kad svijet i tako ne ide Božjim putem, kad su mu draži nasilje i ratovi? Dakako, ne ćemo prestati moliti, naprotiv, umnožit nam je i intenzivirati molitvu za mir, jer kao religiozni ljudi znamo da je molitva ta krotka ali sveta snaga koju valja suprotstaviti đavolskoj snazi mržnje, terorizma i rata.

U nastavku je mons. Franjčić naglasio da “mir za koji molimo i koji želimo, znači mir za svaku obitelj, svaku zajednicu, svaku zemlju, svaki kontinent u njihovim posebnostima i u njihovoj povijesti; to je mir prije svega koji molimo i želimo svakoj osobi bez razlike i diskriminacije; to je mir također za naš ,,zajednički dom”, planet na koji nas je Bog smjestio da živimo i za koji smo pozvani brižno se brinuti, a koji planet, zajedno sa suvremenim čovječanstvom, – baš je ovih naših dana u davno neviđenoj opasnosti i prijetnji nasilja, rata i zastrašujućeg razaranja velikih razmjera”, rekao je mons. Franjčić te istaknuo važnost večerašnjeg okupljanja i molitve za mir koji je, citirajući pjesnika Charlesa Peguya “poput krhkog cvijeta koji želi procvjetati među kamenjem, kamenjem nasilja i najsofisticiranijeg razarajućeg oružja. Bog u kojega kršćani vjeruju, kao i druge religije na svoj način, Stvoritelj je i Otac svih ljudi, stoga su sve osobe braća i sestre i pripadaju jednoj obitelji. Nama je Kristov križ znak Boga koji je umjesto nasilja, s drugima trpio i za druge život dao. Njegovo je ime ,,Bog ljubavi i mira”. Stoga je zadaća svih kršćana pojedinačno kao i njihovih crkvenih zajednica, da uznastoje biti u svijetu Božji čimbenici mira i da se zauzimaju za mir.” Na kraju je izrekao riječ pape Franje: ,, Ne smijemo se naviknuti na rat, ni na jedan rat. Ne smijemo dopustiti da naše srce i naš um otupe pred ponavljanjem tih vrlo ozbiljnih strahota protiv Boga i protiv čovjeka.”

Međureligijska molitva za mir Dan duha Asiza počela je još 1986. god. Na poziv Pape Ivana Pavla II. u talijanskom gradiću Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili su se visoki predstavnici kršćanskih crkvi i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija da svatko na svoj način, ali na istom mjestu moli, posti, šuti i hodočasti s istom nakanom – za mir u svijetu. Od tada se svake godine u svijetu i u Hrvatskoj obilježava Dan duha Asiza. Osobito su to kao svoje poslanje i dio vlastitog identiteta prihvatile franjevačke zajednice.