Održan okrugli stol povodom 90. obljetnice osnutka Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

Uz brojne predstavnike humanitarnih institucija, udruga, predstavnika resornoga ministarstva, županije, Grada Zagreba, ravnatelj Hrvatskoga Caritasa fra Tomislav Glavnik je ukratko orisao današnje potrebe suvremenog Caritasa koji je čista ljubav.

„Caritas daje odgovore kroz djelovanje osobama u potrebi, a Caritas Zagrebačke nadbiskupije je primjer dobrog organiziranog humanitarnog rada. Istodobno, Caritas pokriva najveću mrežu humanitarnih i humanih potreba današnjice, počevši od odgovora na pandemiju, potrese“, kazao je o. Glavnik. Predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije mons. Zlatko Koren u više navrata se osvrnuo na potrebe Caritasa, pa i kad naizgled se čini da je bezizlazna situacija, „Bog se pobrine“, kazao je mons. Koren. Posebno je pozvao za pomoć u obnovi Caritasovih objekata, koji su za obnovu, jer i pored starosti gradnje dodatno ih je i potres oštetio.

Ravnateljica Caritasa s. Jelena Lončar istaknula je da je Caritas ljubav prema bližnjemu, prema osobi u potrebi. „Ponekad malo ljudima treba da ih se osnaži, a ljubav je ključna. Načelo je ljubav i na tim načelima Caritas Zagrebačke nadbiskupije djeluje 90 godina. Ljubav nadilazi sve, i pravo i pravdu, jer osoba u potrebi je potrebna ljubavi i Caritas kroz svoje različite programe to čini, pružajući svoju ruku ljubavi. Štiti ljudsko dostojanstvo.“ Nadalje, s. Jelena Lončar je istaknula da je u Hrvatskoj potrebno zajedništvo. „Jedino snaga zajedništva i povezivanja u dobru mogu našu Domovinu učiniti ljepšom i boljim mjestom za život. I djecu od vrtića, škola i obitelji treba odgajati za suosjećajnost, osjetljivost na potrebe bližnjih, a tu je važno volonterstvo, jer ljubav je u svakom čovjeku, samo je treba probuditi. Zato se odgaja od najranijih dana. Budimo suosjećajni“, kazala je ravnateljica.

Zapravo, Caritas je preteča svih socijalnih programa u današnjem hrvatskom društvu, od udomljavanja, brige za potrebne, djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, nemoćnih, starijih, onih lošijeg imovinskoga stanja, različitih savjetovališta. Caritas nikad nije propitivao ni naciju, niti boju kože, nego je djelovao s polazišta ljubavi. Gledajući s odmakom, Zagrebački Caritas je neprestance usmjeravao socijalnu politiku, od njega su prepisivali sustavi i zakoni, bio je i ostao paradigma društva u kojoj je temelj – ljubav prema osobi u potrebi.

S različitih aspekata, dvadesetak sudionika svjedočilo je o Caritasovim djelima, bilo kroz predavanje ili rasprave pod vodstvom novinarke Blaženke Jančić. Predsjednik Pragme i Hrvatske mreže protiv siromaštva Nedjeljko Marković s temom „Siromaštvo i socijalna pravda – Caritas kao autentični glas ranjivih skupina?“ svojim predavanjem uveo je u raspravu prvoga panela. Posebno je istaknuo da socijalne napetosti se tek djelomično mogu riješiti državnom, (redistributivnom ulogom) ili „tržišnom“ intervencijom (npr. nezaposlenost nekih skupina); što nam je iskustvo pokazalo za rad „trećeg sektora” i koja su (povijesna) iskustva suradnje Crkve i države? Postavio je pitanje koje danas ‘tiha većina’ prešućuje, poput: Je li nova društvena i ekonomska elita spremna dijeliti svoje bogatstvo s ostatkom stanovništva? Postoje javne i (manje javne lobističke) borbe protiv poreznog opterećenja, stalni pritisak na smanjivanje socijalnih izdataka, jačanje tržišnih elemenata u socijalnom osiguranju – privatizacija zdravstvenog i mirovinskog sustava, privatizacija/vaučerizacija obrazovnog sustava i sl.; „Caritas kao posrednik između ranjivih skupina i radnika koje karakterizira nedostatak glasa/moći i države (moći) i elita (utjecaja) u dosezanju društva socijalne pravde: hoće li Caritas nešto reći i biti saslušan kada je riječ o inicijativama za podizanju dobne granice umirovljenja, kvaliteti i dostupnosti zdravstvenih usluga, priuštivom stanovanju, problemima djece i mladih u području mentalnog zdravlja i skrbi, socijalnim uslugama. Korporativna filantropija je mrtva, može li je Caritas nadomjestiti kulturom darivanja od strane građana/vjernika i može li Caritas probuditi uspavane tvrtke? Kad nedostaje dovoljno kršćanske ljubavi, postoji li prostor za ‘poreznu ljubav’?“, kazao je Marković. Otvorio je pitanje stambene krize u Hrvatskoj, zatim jedan od čimbenika iseljavanja mladih i obitelji, a istodobno raste broj samačkih kućanstava u velikim gradovima, te do kada će stanovanje biti isključivo „tržišno” pitanje i pitanje generacijskog bogatstva/siromaštva, a ne važno pitanje socijalne integracije stanovnika?

Zvonko Erceg, tajnik Caritasa predstavio je mrežu Caritasa i snagu volonterstva, te učinkovitost modela 3C. Istodobno govorio je o ulozi medija u promicanju volonterstva. „Mreža Caritasa je najveća nacionalna mreža. Jer Hrvatski Caritas djeluje u 16 nad/biskupijskih Caritasa, plus župni caritasi. Dakle oko 1.500 župa je Hrvatskoj, od toga ih 30% ili 500 mjesta, općina i gradova ima organizirani karitativni rad.“

Erceg je iznio statistiku u kojoj je prikazao da u 2022. Godini, u 12 nadbiskupijskih Caritasa je 4.073 volontera darovalo 261.989 sati volonterskog rada. „U mreži od 165 župnih Caritasa Zagrebačke nadbiskupije 1.353 volontera korisnicima su darovali 67.650 sati dragovoljnog rada. Osim toga, 2022. godine 171 volonter sudjelovao je u aktivnostima nadbiskupijskog caritasa. Darovali su 8.148 sati volonterskog rada“, istaknuo je tajnik. Prikaz Zagrebačke nadbiskupije koja ima 205 župa, a u njima 165 odbora župnih caritasa ili 80,5 posto. Naveo je i nekoliko primjera koji su konkretni poput akcije „Dobro srce za topli dom”. Tako su kroz 13 godina 967 obitelji primile 3.393 kubičnih metara drva za ogrjev u vrijednosti 160.000,00 eura. Predstavljajući ‘model 3C’, Erceg je između ostaloga kazao da je tu načelo supsidijarnosti, načelo solidarnosti, načelo općeg (zajedničkog) dobra. K tome su tu tri razine Caritasa: nacionalni, nad/biskupijski, župni.

Voditeljica sektora usluga socijalne skrbi Suzana Horvat Kutle, te voditeljica sektora karitativnog rada Elza Parlov predstavile su projektne aktivnosti prema izvoru financiranja, počevši od Fonda europske pomoći za najpotrebitije, zatim Europskog socijalnog fonda, Hrvatskog Caritasa, Grada Zagreba, Zagrebačke županije. Transparentno su iznijeli cjelokupno financijsko stanje i poslovanje, jer Caritas – ne riječima, već djelima. Horvat Kutle je predočila i teškoće s kojima se Caritas suočava, poput – „Dugogodišnja nedostatna podrška državnog sustava kroz neujednačen status Caritasa i pružatelja kojima je osnivač država, a tu su niže ugovorene cijene usluga; nemogućnost apliciranja na natječaje, podrška u obnovi infrastrukture zbog čega su resursi Caritasa usmjereni na održivost sustava socijalnih usluga što se negativno odražava na razvoj karitativnog rada kao primarne djelatnosti Caritasa.“

„Siromaštvo djece te izazovi i teškoće jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj“ – tema je o kojoj je govorila dr.sc. Romana Galić, zamjenica pročelnice Grada Zagreba iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Istaknula je da je u 2022. godini zabilježena stopa rizika od siromaštva čak 18%. Osvrnula se i na pojam ‘siromaštvo djece’ a to znači da ona odrastaju bez pristupa različitim vrstama resursa od vitalnog značaja za njihovu dobrobit i za ispunjenje njihovih punih potencijala kao što su ekonomski, socijalni, kulturni, fizički i politički resursi. „Kako bi se osigurala dobrobit djece potrebna je suradnja svih sustava! Nemjerljivu ulogu u suzbijanju siromaštva i pomoći djeci u riziku imaju i organizacije civilnog društva te vjerske organizacije, posebice Caritas, koje najbolje detektiraju i prepoznaju probleme na lokalnim razinama“, kazala je dr. Galić.

U brojnim raspravama dvadesetak sudionika s različitih stajališta govorilo je o Caritasu i o današnjim problemima s kojima se društvo suočava. Prof. dr. Zdenko Babić oslikao je prosječnu hrvatsku obitelj te njezino suočavanje s birokracijom koja često čini zapreke, a u čemu im može biti uzor Caritas da se te zapreke premoste. Među inima prof. dr. Danijel Labaš osvrnuo se na medijsko siromaštvo što je izazov današnjem društvu. „Premalo se prate plemenita djela, poput onih koja čini Caritas u svojoj samozatajnosti“. Branimir Stanić je Caritas prozvao Božjim čudom, jer Glas Koncila i Caritas su međusobno povezani, ali su uvijek pazili i paze na ljudsko dostojanstvo. Intervente su uputili i predstavnici državnih i gradskih socijalnih služba, s naglaskom – ako ne možemo riješiti problem kroz sustav, „zovite s. Jelenu Lončar ili Elzu Parlov, one će to riješiti“.