Održan stručni skup odgojitelja u vjeri Đakovačko-osječke metropolije
Foto: djos.hr // Stručni skup odgojitelja u vjeri Đakovačko-osječke metropolije
Osijek (IKA/TU)
U organizaciji katehetskih ureda iz Đakova i Požege te Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek održan je u petak 24. svibnja u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku stručni skup za odgojitelje u vjeri Đakovačko-osječke metropolije.
Skup je počeo molitvom koju je pripremio vjeroučitelj i odgojitelj u vjeri Marko Kapular. Zatim su uputili pozdrave predstojnici katehetskih ureda dr. Teuta Rezo, vlč. mr. Marijan Pavelić i viša savjetnica za vjeronauk Ankica Mlinarić. Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić dao je podršku i zahvalio se odgojiteljima i ravnateljicama dječjih vrtića. „Ako na kraju odgojno-obrazovnoga procesa želimo dobiti zaokružene i stabilne osobe tada im se mora ponuditi i vjerski odgoj jer je religiozna dimenzija, kako naglašavaju svi relevantni dokumenti – od međunarodnih, našega ustava pa do provedbenih ugovora – neotuđivi, sastavni dio cjelovitog odgoja i obrazovanja“, istaknuo je.
Diplomirana pedagoginja i dugogodišnja viša savjetnica za predškolski vjerski odgoj u Nacionalnom katehetskom uredu Brankica Blažević održala je predavanje Na koje se načine mogu realizirati aktivnosti vjerskog odgoja? u kojem je naglasila važnost entuzijazma kod odgojitelja. „On mora biti onaj koji uvijek traži nove načine rada s djecom, imajući ispred sebe jasan cilj, a to je odgoj djeteta kao cjelovite osobe, dajući mu podršku i pratnju kako bi se samo dijete pitalo kako služiti drugima oko sebe, a ne samo kako se nekim ili nečim poslužiti“, rekla je.
U nastavku je dala pregled različitih pedagoških pravaca kroz povijest naglasivši kako ni jedan od njih nije isključiv i kako odgojitelj može u svom radu primijeniti sve dobre poticaje i smjernice, imajući uvijek u središtu konkretno dijete i njegove potrebe. Kroz interakciju s odgajateljima u tematskoj raspravi upozorila je na odgojnu krizu te probleme koje donosi popustljiv odgoj i nemoć roditelja u njihovoj odgojnoj zadaći. Iznijela je niz praktičnih i korisnih savjeta na koje sve načine odgojitelj kroz kreiranje metodičkih aktivnosti i uspješnih pedagoških metoda može biti pomoć i suradnik roditeljima, a djeci pratnja i oslonac u davanju pažnje, razumijevanja, slušanja i povjerenja. „Uza sve uobičajene pedagoške metode i pristupe, vjerski odgoj sadržava i duhovno-nadnaravna sredstva kao što su sakramenti, liturgija, Riječ Božja, kršćanska etika, molitva itd., a sva pomažu djetetu da ulazi u prijateljsku komunikaciju s Bogom i radost zajedništva s drugima“, zaključila je.
Uslijedile su pedagoške radionice Metodičko oblikovanje aktivnosti prema Kett metodi za djecu rane i predškolske dobi u odgoju u vjeri – Marija Kraljica Neba dipl. odgojiteljice s. Ružice Golik i Važnost prostornog i materijalnog okruženja vrtića kao pomoć u uspješnoj provedbi aktivnosti magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s. Monike Maslać.
„Odgojitelj je onaj koji je odgovoran za osmišljavanje bogatog i poticajnog okruženja u kojemu dijete boravi te na njegovo promatranje. Vjerski kutić je mjesto radosti i Božje prisutnosti koje omogućuje djetetu prenijeti svoj doživljaj na drugu djecu, roditelje i odgojitelje“, pojasnila je s. Monika. Potom je uslijedila radionica u kojoj su skupine od nekoliko odgojiteljica imale zadatak osmisliti poticajno okruženje na određenu temu iz priručnika Njihovo je Kraljevstvo nebesko, a na način da dnevni boravak djece ima četiri centra, sa vjerskim kutićem u središtu iz kojeg proizlaze poticaji ostalih centara.
Odgojitelji su kroz predavanje i radionicu upoznali Kett pedagogiju čiji je cilj pomoći djetetu da se približi Bogu i otkrivati vlastiti smisao života. „Potreban je red i mir u ovom pedagoškom pristupu jer sve aktivnosti odišu skladom i poniranjem u dubinu, izmjenjujući kod djece pokrete, trenutke tišina, pjesme, pa sve do slaganja tzv. podnih slika kojima djeca na simboličan i ritualan način progovaraju o svojim doživljajima i osjećajima slušajući o nekom biblijskom događaju, osobi ili svetcu. Ova metoda također potiče cjeloviti pristup djetetu kroz sve aktivnost gdje se zahvaća djetetov um, srce i ruke. Njeguje kod djece njihovu dragocjenu sposobnost divljenja i čuđenja, zahvalnosti i sigurnosti u Božju ljubav koja ih je pozvala u život,“ objasnila je s. Ružica.
Skup završen je evaluacijom i molitvom.