Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, četiri predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini s provincijalnim sjedištem izvan BiH, kao i dosadašnji apostolski nuncij u BIH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat Biskupske konferencije BiH biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić i predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković.

Nakon uvodnih riječi i dobrodošlice predsjednika Konferencije fra Joze, redovnički skup su pozdravili biskup Palić i predsjednik HRK-a fr. Slavko. Zatim se sudionicima obratio nadbiskup Pezzuto. U svom nagovoru o temi „Uloga redovnika i redovnica u mjesnoj Crkvi“ naglasio je: „Bilo bi potrebno da Institut za posvećeni život, svaka pojedinačna redovnička zajednica, kao i svaki redovnik i redovnica, u svemu što planiraju i ostvaruju, ali i u vlastitom duhovnom životu, razmišljaju u terminima sveopće Crkve i određene Crkve, kao oni koji su u biti odgovorni za izgradnju Kraljevstva Božjeg“.

Govoreći o Drugom vatikanskom saboru i povezanosti s posvećenim životom, mons. Pezzuto je podsjetio na tri kriterija za obnovu posvećenog života: povratak na izvore svakog kršćanskog života, povratak na izvorni duh ustanova i prilagođavanje promijenjenim prilikama vremena. „Drugi i treći kriterij su vrlo jasni. Ali što znači ‘povratak na izvore svakog oblika kršćanskog života’? To znači ponovno otkriti izvorne crte načina života prvih kršćana. Stoga je, u svijetlu obnove posvećenog života, prvi korak koji treba napraviti, razumjeti kako su prvi kršćani živjeli Evanđelje, razumjeti kako su bile organizirane prve kršćanske zajednice; razumjeti temeljne vrijednosti na kojima su nadahnjivali svoj konkretni život”.

Nadalje je istaknuo: „Vjerujem da bi bilo dobro da redovnički instituti, redovničke provincije, ali i pojedine zajednice, postave sebi sljedeće pitanje: jesmo li mi redovnici i redovnice samo strukture ili institucije ili smo redovnici i redovnice, kršćani u dubini duha i srca? Doista, postoji aspekt koji spaja prvu Crkvu s posvećenim životom: to je ‘Nasljedovanje Krista’ i; ‘dođi i slijedi me’: to je iskustvo ‘učeništva’. Prva Crkva bila je zajednica onih koji su ‘slijedili’ Krista; redovnik i redovnica su oni koji, u istom duhu nasljedujući Krista, čine sebe njegovim učenicima. ‘Nasljedovanje Krista’ i ‘učeništvo izraz su darivanja’ Kristu i zajednici koju je on osnovao: Crkvi. Štoviše, ‘darivanje’ je primljeno od Crkve i ostvaruje se kroz Crkvu: prvi kršćanin, kao i kršćanin svakoga vremena, krštenjem se dariva Kristu i Crkvi; redovnik i redovnica daruju se Kristu i Crkvi kroz redovničko posvećenje, ‘a to ima svoje duboko korijenje u krsnom posvećenju’ (Pefectae Caritatis, br. 5)”.

U svom zaključku mons. Pezzuto je izložio neka načela saborskih dokumenata „koja bi trebala nadahnuti djelovanje redovnika i redovnica u njihovom odnosu i njihovoj službi određenim Crkvama, odnosno biskupijama”. Slijedila je rasprava s obzirom na izloženu temu kao i druge aktualne teme. Zatim su predsjednik Konferencije i pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli svoja izvješća.

U završnom dijelu, predsjednik Konferencije je zahvalio Franjevcima Hercegovačke provincije na čelu s provincijalom fra Miljenkom Štekom i župnikom Marinkom Šakotom na gostoprimstvu i trudu koji su uložili u pripremu kako 23. redovničkoga dana tako i 19. skupštine Konferencije, objavljeno je na portalu KVRPP-a BiH, a prenosi KTA.