Održana druga tribina u ciklusu "Ljudski život – dar i poziv" na HKS-u

Na tribini se interdisciplinarnim pristupom nastojalo obuhvatiti kompleksnost pitanja početka ljudskog života. O ginekološkom aspektu govorila je doc. dr. sc. Ingrid Marton, ginekologinja Kliničke bolnice “Sveti Duh” i predavačica na Odjelu za sestrinstvo HKS-a.  O psihološkom je aspektu govorila doc. dr. sc. Martina Knežević s Odjela za psihologiju HKS-a, dok je o moralnom aspektu govorio doc. dr. sc. Stjepo Bartulica s Odjela za povijest HKS-a. Tribinu je moderirao dr. sc. Josip Markotić, poslijedoktorand s Katedre za teologiju HKS-a.

Ginekologinja doc. dr. sc. Ingrid Marton govorila je o svome kliničkom iskustvu naglasivši kako nikada nije bilo zahtjevnije baviti se ginekologijom zbog brojnih moralnih pitanja koja su dio kliničke svakodnevnice. Naglasila je i kako ginekologija nije jednoznačna, odnosno kako je rad u praksi puno kompleksniji te ga niti jedna akademska rasprava ne može obuhvatiti. Tijekom specijalizacije obavljala je pobačaje jer, kako kaže, priziv savjesti u praksi nije niti postojao. Postavši specijalistica ginekologije prestala je obavljati pobačaje jer je, kako kaže, počela promišljati o vrijednosti ljudskog života i nemoralnosti samoga čina.

“Život ne počinje onda kada majka počne osjećati pokrete ploda. Život počinje trenutkom začeća, a neurološki razvoj počinje kada je dijete staro šest tjedana. Zaista, prekid trudnoće je ubojstvo i tu dileme nema, ali brojnih drugih etičkih problema ima.“

Doc. dr. sc. Martina Knežević u svojem se izlaganju osvrnula na psihološke posljedice pobačaja naglasivši kako u zakonu nije propisana regulativa o pružanju psihološke pomoći ženama koje planiraju ili su počinile pobačaj. Govorila je i o postabortivnom sindromu kao o specifičnom obliku posttraumatskog stresnog poremećaja koji nije prepoznat kao dijagnoza u priručnicima koji se koriste kod dijagnosticiranja mentalnih poremećaja. Naglasila je kako su posljedice pobačaja različite i individualne te kako upravo zbog toga ne postoji određeni dijagnostički postupak kojim bismo mogli utvrditi postojanje ovakvog poremećaja.

“Znanost ne podržava postojanje psihičkih poremećaja navedene u dijagnostičkim priručnicima uzrokovane pobačajima, barem ne za sada. No, to ne znači da psihološke posljedice pobačaja ne postoje.”

Osvrnula se i na zapostavljenu ulogu muškarca. “Htjela bih istaknuti i kako se poremećaji vezani uz pobačaj ne javljaju samo kod žena. Psihološke poteškoće mogu imati i očevi, vrlo često ih i imaju, osobito ako nisu bili obaviješteni o tome da je žena trudna i da će učiniti pobačaj. Kod njih se javlja osjećaj krivnje i indiferentnosti koji se kasnije mogu razviti u teže poremećaje.”

O moralnome aspektu govorio je doc. dr. sc. Stjepo Bartulica naglasivši kako postoji nekoherentnost u javnoj raspravi o problematici pobačaja. Osvrnuo se i na zakonske regulative koje pitanje početka života stavljaju u nadležnost zakonodavca, što je, kako kaže, opasno jer znanost jasno definira kada ljudski život započinje.

“Iako je ovo osjetljivo i važno pitanje, ne prihvaćam tezu da se radi o osobnom ili svjetonazorskom pitanju. Čovjek ne mora biti ni vjernik ni katolik ni kršćanin da razumije da se radi, u slučaju pobačaja, o dubokoj nepravdi.”

Naglasio je kako je svako ljudsko biće čovjek te kao takav ima neotuđiva prava neovisno o stupnju razvoja. Situacija općeg relativizma u društvu opravdava ono što bi se trebalo osuditi.

Prisutne je pozvao da se pridruže “Hodu za život” koji će se sljedeće subote održati u Zagrebu.

“Za vas koji ste na pro-life strani jako je važno da jedanput godišnje izrazite zahvalnost što imate dar života, jer mnogi ga nemaju. Ne živimo u kulturi gdje to možemo uzeti zdravo za gotovo i evo imamo jednu priliku uskoro – ‘Hod za život.'”

Posljednja u nizu tribina „Ljudski život – dar i poziv“ održat će se 13. lipnja 2019. pod naslovom “Prirodoznanstveni pogled na fenomen ljudskog života”, a o temi će govoriti prof. dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo s Instituta Ruđera Boškovića i Hrvatskog katoličkog sveučilišta te doc. dr. sc. Petar Tomev Mitrikeski s Instituta za istraživanje i razvoj održivih ekosustava.