Nakon uvodne molitve koju je predvodio fra Karolj Harmath, u duhu Godine sv. Josipa o temi „Sveti Josip – Rječita šutnja“ govorio je član Društva teolog, vjeroučitelj, publicist i otac dvojice sinova Nikola Kuzmičić, prof.

Govoreći o sv. Josipu, Kuzmičić je rekao da se njega opisuje kao sveca koji je šutio, premda to što evanđelisti nisu zapisali nešto od njegovih riječi, ne znači da on nije govorio.

Predavač je uputio na Godinu sv. Josipa koju je papa Franjo proglasio 8. prosinca prošle godine uz proslavu 150 godina od kada je papa Pio IX. proglasio sv. Josipa zaštitnikom Crkve. K tomu je podsjetio da je papa Franjo uveo spominjanje sv. Josipa u sva četiri kanona, čime je zaključio proces koji je započeo njegov prethodnik papa Benedikt XVI. Do tada je sv. Josip bio spominjan samo u I. kanonu, i to od 1962. godine na poticaj mostarskog biskupa Petra Čule koji se na II. vatikanskom saboru za to zalagao. Također je istaknuo činjenicu da je 1687. godine Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske, a bl. Alojzije Stepinac je radio na promicanju pobožnosti prema tom svecu.

U drugom dijelu predavanja Kuzmičić je govorio o posebnoj ulozi sv. Josipa. „On je doslovno bio Marijin suprug, jer su oni živjeli u braku. To je posebno potrebno spomenuti u trenucima kad se obitelj dovodi u pitanje. Također, on je bio Isusov otac, osim u biološkoj činjenici. No, svi drugi aspekti roditeljstva su prisutni u odnosu Josipa i Isusa. Mi njega doživljavamo kao zaručnika i poočima, a trebamo ga doživljavati kao supruga i oca“, rekao je Kuzmičić. Naglasio je i kako Josipa i Mariju ne razlikuje služba u povijesti spasenja, već način na koji su participirali. „Oboje Bog želi, oboje Bog treba i oboje moli za suradnju. Bog se njima na isti način obraća i moli za pomoć, a razlika je biološka. Marija je žena i postala je majka, Josip je muškarac i bez obzira što nije bio biološki otac apsolutno u svemu drugome je bio otac“, pojasnio je.

U završnom dijelu predavač se osvrnuo na odnose sv. Josipa. Rekao je kako „u svijetu u kojem se sve više inzistira na individualnosti, a u duhovnom životu se nameće samospasenjska ideja, neprestano je potrebno ponavljati da se kršćanstvo prvenstveno prepoznaje u odnosima. Uostalom i Isusova zapovijed ljubavi govori o odnosu prema Bogu, sebi, drugom čovjeku i svijetu u kojemu smo“.

U tom je kontekstu rekao da sv. Josip može biti uzor kako se odnositi prema Bogu i to na način kako korigirati vlastite stavove, te kako se prepušta Božjem vodstvu. Govoreći o odnosu Josipa i Marije, istaknuo je kako se tu mogu prepoznati vrline Svete obitelji. „Marija se prepoznaje kao Josipova, a Josip se prepoznaje kao Marijin. Oni pripadaju jedno drugome. Oni se uzajamno pomažu, te zajedno napreduju“.

U odnosu pak Josipa i Isusa Kuzmičić je istaknuo kako je Josip zajedno s Marijom Spasiteljev spasitelj. „Isus je naš Spasitelj, ali Josip je njegov spasitelj, jer ga je štitio u danima skrovitog života. On ga je zajedno s Marijom učio govoriti riječi kojima će iznositi novi i snažan nauk. On ga je pridržavao dok su mu ojačale noge kojima će proći zemljom čineći dobro. On ga učinio da bude u radu s drvom vješte ruke kojima će zagrliti cijeli svijet dopustivši da ih se pribije na drvo. On je primio u svoj dom onoga kojemu je mjesto u Očevom domu da bi smrću i uskrsnućem svakom čovjeku pripravio mjesto u Kraljevstvu nebeskom“, rekao je.

Istaknuo je važnost Josipova odnosa prema radu kojim potiče na pošteno i odgovorno obavljanje posla te posvješćuje da rad nije prokletstvo, da je blagoslov kada se može raditi i biti kreativan. Spomenuo je i kako je sv. Josip zaštitnika sretne i blage smrti, jer se vjeruje da su u trenutku njegove smrti uz njega bili Isus i Marija.