Hodočasnici su putovali prilagođenim autobusom Udruge Job koji su vozili utemeljitelj Udruge svećenik Dragutin Goričanec i tajnica Udruge Marijeta Peršić. Duhovna pratnja, uz vlč. Goričanca, bili su riječki nadbiskup Mate Uzinić i pastoralni vikar Mario Gerić.

Slijedeći tragove sv. Franje Asiškog, sv. Klare, sv. Carla Acutisa i sv. Rite u Franjevačkoj jubilarnoj godini hodočasnici su u Asizu posjetili baziliku sv. Klare u kojoj se nalazi križ sv. Damjana s kojeg je sv. Franjo čuo Kristov poziv poći popraviti Njegovu Crkvu. Ondje su upoznali i život sv. Klare koja je kao klauzurna redovnica molitvom i pokorničkim načinom života podupirala poslanje sv. Franje i prve braće, što i  danas sestre čine u cijelom svijetu. Put su nastavili posjetivši baziliku sv. Marije Velike u kojoj se nalazi grob sv. Carla Acutisa i njegove relikvije. U bazilici sv. Franje, na njegovu grobu hodočasnici su se zadržali u osobnoj molitvi, a misu prvoga dana slavili su u bazilici Gospe od Anđela – Porcijunkuli.

Nadbiskup Uzinić u propovijedi se osvrnuo na dva trenutka Franjina života – susret s gubavcem i s vukom. Poručio je da je Franjo u susretu s gubavcem prevladao vlastite predrasude prema drugačijima od sebe kako bi im mogao biti blizak, a u susretu s vukom pripitomio samoga sebe kako bi mogao služiti Bogu i ljudima te je na to pozvao i okupljene vjernike.

Drugoga dana hodočasnici su na La Verni – brdu nedaleko od Asiza promišljali o značenju Kristove Muke za život svakog čovjeka. U euharistijskom slavlju nadbiskup je istaknuo da je važno shvatiti da se Krist po križu suobličio svakoj ljudskoj patnji. Naglasio je i važnost potpunog predanja života Kristu kako je to i učinio sv. Franjo te tako postao dionikom Kristove Muke. Na La Verni je sv. Franjo često provodio vrijeme moleći i osluškujući Božji glas pa je ondje i primio stigme – rane Krista Raspetoga. Hodočasnici su imali priliku pristupiti sakramentu ispovijedi, posjetili su kapelu stigmi i ostala mjesta Franjine molitve.

Otajstvo Božjeg utjelovljenja hodočasnici su razmatrali u Grecciu gdje je sv. Franjo postavio prve žive jaslice kao trajni podsjetnik na to da je Krist rođen kao siromah među siromašnima i da je Crkva – Crkva siromašnih, kako je u propovijedi primijetio nadbiskup, dodavši da je prava sreća moći služiti Bogu i bližnjima. Putujući prema Grecciu hodočasnici su posjetili Svetište milosrdne ljubavi u Collevalenzi.

Zadnji dan hodočašća proveli su u Svetištu sv. Rite u Casciji gdje su od „svetice nemogućeg“ učili kako se i u bezazlenim životnim situacijama s Bogom može živjeti plodonosan život, izvijestila je Riječka nadbiskupija.

Putevima sv. Franje krenuli hodočasnici Riječke nadbiskupije