Riječko nebo prijetilo je otvoriti se i kišom oprati grad na Rječini, no to nije pokolebalo studente da se okupe na Mostu hrvatskih branitelja i s krunicom u ruci pod vodstvom studentskog kapelana fr. Ivana Dominika Iličića upute u naše najstarije živuće marijansko svetište.

Popevši se zavjetnim stubama Petra Kružića na Trsat, u bazilici Majke Milosti slavila se misa zahvalnica za ovo hodočašće, ali i kraj akademske godine, a koju je predvodio riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, uz fra Zorana Bibića, fr Ivana Dominika Iličića i novog povjerenika za mlade, vlč. Ivana Seletkovića.

Mons. Uznić je na početku istaknuo da je iz ljubavi prema ljudima Bog poslao Isusa među nas kako bi izveo svoje djelo spasenja koje želi i nastaviti. On nas našim sposobnostima izabire i šalje da u njegovo ime budemo njegova prisutnost u svijetu. „Danas smo se okupili kako bismo zahvalili Gospodinu za one darove koje nam je dao, koje nam je kroz proteklu akademsku godinu pomogao oplemeniti, produbiti, obogatiti, kako bismo na nov način mogli nastaviti činiti ono za što nas Bog na različite načine šalje činiti. Ali i dalje nas kroz sve drugo šalje činiti ono što je On činio, da svojim doprinosom i svojim djelima Crkvi i društvu budemo oni koji objavljuju da Bog ljubi svakog čovjeka”, rekao je nadbiskup.

O načinima kako učiniti da ono što smo pozvani i poslani činiti, u skladu s primljenim darovima, doista postane djelotvorno u ovom svijetu i vremenu, mons. Uzinić se odgovarajući poslužio primjerom ulomka iz Djela apostolskih koji govori o pojavljivanju jednog mladog čovjeka Apolona u Efezu, u čijem liku se na neki način svi, a osobito studenti mogu prepoznati. Kod Apolona je važno primijetiti da je on svjestan svojih darova, ali prije svega svjestan je i ljepote i veličine onoga što je učinio Isus koji nam je objavio Boga koji nas ljubi. Zbog toga, Apolon želi cijelog sebe i sve što čini staviti na raspolaganje toj poruci, toj Istini. Takvo nešto bi trebalo biti prisutno i u životu svakog kršćanina, bez obzira na njegovo zvanje. Ako mi doista vjerujemo da Bog ljubi čovjeka, da nas je Bog u Isusu Kristu odlučio zagrliti i spasiti, mi o tome ne možemo šutjeti, mi o tome moramo govoriti, poručio je mons. Uzinić. Osim ovoga, važno je primijetiti i to da drugi primjećuju Apolonove darove. Cijela zajednica prepoznaje dar drugoga i nije zavidna na tom njegovom daru, nego baš suprotno, primjećuje se nečija sposobnost i želi se pomoći toj mladoj osobi, a što je poziv i svima nama – da najprije otkrijemo sebe i svoje poslanje ‘biti navjestitelj Isusa Krista’. Potrebno je to prepoznati i u drugima i pomoći im te darove oplemenili i staviti ih u službu zajednici, Crkvi, ali i čovječanstvu. Biti pravi kršćanin, koji navješćuje i govori o svojoj vjeri, koji uistinu živi svoju vjeru, znači biti onaj koji obogaćuje i društvo i svijet. I treće što je mons. Uzinić naveo kao važnu činjenicu koju treba uočiti jest da Apolon to prihvaća.

U nastavku se obratio mladima izrazivši nadu da se u njihovom životu u ovoj akademskoj godini koja se bliži kraju, dogodilo svo troje – prepoznavanje vlastitih darova, želja staviti ih na raspolaganje drugima, prepoznavanje darova drugih i pomoć drugima da oni razviju svoje darove, ali i otvorenost drugima da i nas oplemene i obogate.

„No, kako i za što zahvaliti? Možda nam u tom odgovoru može pomoći primjer Blažene Djevice Marije. U njoj, koja je imala obilje Božjih darova, dogodio se jedan izvanredan dar kojim ju je obdario Gospodin. Ona je, svjesna tog dara, pohitala u gorje gdje se dogodio i susret u kojemu je Marija prepoznala drugoga – Elizabetu i njezin dar, ali i obrnuto. I što Marija čini, kako ona zahvaljuje? Iz njezinog srca izlazi njezin ‘Veliča’. Ona zahvaljuje s poniznim srcem. Nije se uzoholila zbog svojih darova, zbog svoje posebne izabranosti. Iz nje progovara Evanđelje i ona zahvaljuje Evanđeljem. U njezinom ‘Veliča’ mi već naslućujemo i vidimo Isusov govor na gori. Ona prepoznaje malene, odbačene, gladne, isključene i u svom izabranju prepoznaje svoje poslanje da bude za njih, da bude za svakog čovjeka. To je način na koji trebamo zahvaljivati – kao Marija, veličajući Boga zbog njezinih darova, jer sve što jesmo i imamo, njegov je dar“, pojasnio je mons. Uzinić.

„Neka nam Marija pomogne da doista na njezin način možemo biti zahvalni, kako bi ono što je u nama začeto već po krštenju, ali i po svim projektima i svemu duhovnom što ste imali kroz ovu godinu, po svim djelima i dobru koje ćemo činiti i koje smo poslani činiti, pretvorimo i one darove koje smo primili u uzdarje za Crkvu, za svijet, za čovjeka ovog našeg vremena“, riječi su kojima je mons. Uzinić zaključio homiliju.

Nakon mise dvoje mladih podijelilo je svoje svjedočanstvo „o snazi molitve i ljepoti zajedništva koja se rađa kada Boga stavimo u središte i koja razbija naša ograničenja, te kroz druge i s drugima, pomaže nam rasti na putu prema svetosti“.