Fra Matej je kroz razmatranje biblijskih tekstova vodio vjeroučitelje na put traženja odgovora na to pitanje, donoseći pred njih različite osobe u susretu s Isusom Kristom. I vjeroučitelji, baš kao i pismoznanac iz Markova evanđelja, pozvani su tražiti i preispitivati važne stavove u svom životu. Od vjeroučitelja se traži da se odvoji, pronađe vrijeme i mjesto gdje će zaroniti u svoje srce i biti pred Bogom onakav kakav uistinu jest.

Fra Matej je uzeo i dva dobro poznata biblijska lika: slijepca Bartimeja (Mk 10, 46- 52) i siromašnu udovicu (Mk 14,41- 44). Bartimej iako slijep, vidi i prepoznaje ono što je učenicima promaklo. Dok oni opterećeni zemaljskim brigama raspravljaju o položaju i statusu u društvu, Bartimej u Isusu prepoznaje Mesiju – Spasitelja, spremno ostavlja sve i polazi za Njim. Siromašna udovica u hramsku riznicu ne daje samo dva novčića. Dok drugi daju svoj višak, ona daje sve što ima, cijelu sebe i svoj život. I mi vjeroučitelji imamo trostruku ulogu: naviještati  i učiti druge kao pismoznanci, biti spremni poći za Isusom kao Bartimej  i biti ponizni kao udovica, rečeno je u izlaganju.

Na kraju razmatranja fra Matej je donio sažetak i poticaj za život i rad vjeroučitelja u skladu s Božjom Riječi: Vjeroučitelj je pozvan trajno otkrivati samoga sebe i darove koje mu Bog daruje, jer svaki dar nije samo za njega, nego za zajednicu u kojoj živi i radi. Iako radeći, često ne vidi plodove svoga rada, ali dovoljno je dati svoj dio, učiniti svoj dio zadatka u školi, u župi, a Gospodin će učiniti sve ostalo. Božji smo suradnici i kao takvi dužni smo raditi na izgradnji Kraljevstva Božjeg. To Kraljevstvo Božje ostvaruje se ne toliko riječima, nego djelom i primjerom. No, da se ne bismo umorni klonuli i odustali od svoga poslanja ili pomislili kako smo već sve napravili što smo mogli, ponizno poslušajmo savjet svetoga Franje koji kaže: Braćo, krenimo ispočetka, jer do sada gotovo ništa nismo učinili!