Fra Tomislav Jurić, bio je član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i župnik župe sv. Petra i Pavla u Gvozdu, a preminuo je iznenada u subotu 19. prosinca u Gvozdu na svoj 67. rođendan i u 40. godini svećeništva. Rodio se 19. prosinca 1953. u Bihaću (BiH) od oca Franje i majke Rože rođ. Krmpotić. Osnovnu školu završio je u Žegaru, Bihaću, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Viskom. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i u Ljubljani.

Prve zavjete položio je 1973. godine, a svečane 1979. godine. Za svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrne zaređen je 4. 4. 1981. godine u Münsteru (Njemačka). Bio je župni vikar u Ovčarevu. Po povratku sa studija bio je župni vikar u Barlovcima, prefekt u dječačkom sjemeništu u Visokom, župnik u Ivanjskoj, gvardijan u Franjevačkom samostanu u Petrićevcu  te župnik u župi Vojnić. Od 2012. godine do smrti bio je župnik u Gvozdu.
U homiliji izrazivši svima okupljenima iskrenu kršćansku sućut biskup je poručio kako je za fra Tomislava završilo njegovo došašće.
“On je čekao i dočekao susret s Isusom. To duboko vjerujemo i znamo. Služio je njemu u njegovoj Crkvi kao svećenik. Mogu osobno posvjedočiti kako je bio drag i vjerni suradnik, župnik koji je prije svega bio pouzdan, vjerno izvršavao obveze i najvažnije skupljao svoj narod. Punih 20 godina djelovao je na području Sisačke biskupije i zato mu velika hvala. Mi ljudi možemo mu izreći malu hvalu, ali ona prava hvala bit će njegov život u vječnosti s Gospodinom. Mi mu možemo reći hvala kao vjernici i kršćani za to što je bio ne samo prijatelj i čovjek, već što je bio pastir i svećenik i zato što je u svojoj zajednici jačao vjeru”.
“Bio je u župi onaj koji vidi dalje nego drugi ljudi i koji ne učvršćuje samo nešto privremeno nego ono trajno što ostaje, vjeru. Gospodin ga je uzeo prijevremeno, kao što smo čuli u Knjizi Mudrosti, gdje se kaže kako oni koji nemaju vjere ne razumiju Božju logiku. Bog ne gleda ljude kao što mi jedni druge gledamo, Božja logika je drugačija. On ne gleda po duljini godina već je čovjek vrijedan onoliko koliko je spoznao Boga, koliko ga je ljubio, koliko je činio dobra djela, volio ljude”, zaključio je biskup te potaknuo okupljene da molitvom zahvale Bogu za brojna dobra koja je pokojnik učinio.

Nakon popričesne molitve od fra Tomislava oprostio se i fra Zdravko Dadić podsjetivši na njegov životni put. Istaknuvši kako bez obzira na kojoj je službi bio, fra Tomislav se trošio i izgarao na njivi Gospodnjoj. On je istaknuo i kako je pokojni iza sebe ostavio brojne izgrađene crkve, župne kuće i kapele, ali je prije svega ostavio izgrađene i čvrste zajednice vjernika.
Na kraju od pokojnika su se oprostili i policijski kapelan PU sisačko-moslavačke vlč. Ivo Borić, župnik iz Vojnića fra Ivo Bošnjak te župljanka Mateja Petrović.

Fra Tomislav bit će pokopan na samostanskom groblju na Petrićevcu (Banja Luka).