Na početku molitvenog programa prije mise duhovnik aljmaške Zajednice Cenacolo i retfalački župnik vlč. Ivan Jurić kazao je da vjeruju da je s. Elvira u nebu. „Tražimo njezin zagovor kod Gospodina, moleći na cenacolovski način s duhovnom nakanom ‘Oslobodi nas, Gospodine’ od droge, kocke, alkohola i drugih ovisnosti“, poručio je.

Potom su mladići aljmaške Zajednice na svom materinskom jeziku predmolili krunicu i predvodili pjevanje.

Prije misnog slavlja vlč. Jurić govorio je o životu s. Elvire Petrozzi citirajući izabrani ulomak iz knjige Majke Elvire „Zagrljaj – Priča o Zajednici Cenacolo“.

„Vjerujem da je Gospodin ovdje s nama i, također, da s. Elviru mogu proglasiti sveticom. Vjerujem da će to papa potvrditi za nekoliko godina. Govorimo o ženi koja se nalazi u nebu, iznad nas“, kazao je te citirao dio iz spomenute knjige.

Uslijedilo je svjedočanstvo prijatelja Zajednice Cenacolo prof. dr. sc. Damira Hasenaya, koji je govorio o susretu s Cenacolom i s. Elvirom.

„Kad je papa Ivan Pavao II. dolazio u Osijek slaviti misu prvi put sam vidio mladiće koji su se probijali prema naprijed u posebno radosnom duhu. Kasnije kada je vlč. Ivan Jurić bio donjogradski župnik pozvao me jednu večer da odemo u Cenacolo u Šarengrad i sjetio sam se ‘Cenacolo, to je to’. Sve sam ostavio i otišli smo zajedno. Mislio sam to su sigurno momci kojima treba pomoć. Međutim njima nije trebala moja pomoć, već sam ja trebao njihovu pomoć, pomoć koju sam dobio do Majke Elvire.

Jako sam se povezao sa Zajednicom i sa župnikom otišao u Saluzzo u prvu i drugu kuću. Tamo smo upoznali s. Elviru, Majku Elviru, rijetku ženu u današnjem vremenu. Što je njena karizma? Ona se zove radost života, slavlje života! I mene je usmjeravala u nečemu što je ključno u današnjem životu jer svi živimo pod maskama u čudnom, neobičnom vremenu, a ona je, ne samo govorila, nego svjedočila da treba skinuti maske, trebamo se okrenuti licem prema suncu, licem prema životu, licem prema Kristu, ići srcem, ići k radosti života!“, rekao je između ostaloga.

Misno slavlje predvodio je duhovnik Jurić. Na početku je naglasio da je Cenacolo pokornička zajednica te da je utemeljiteljica s. Elvira otkrila suvremenom čovjeku „novo lice današnje Crkve, pokazujući da Crkva u sebi ima veliku snagu i moć te je u stanju liječiti suvremenu bolest čovječanstva, a to je ovisnost“.

U propovijedi je vlč. Jurić govorio o Kristovom križu prisutnom u Zajednici te je, citirajući Majku Elviru, kazao da križ treba prihvatiti i nositi u jednostavnosti kršćanskog života, u ljubavi otvarajući vrata Kristu i bratu.

Potom je mladić Emanuel iz Dubrovnika svjedočio o vlastitom bijegu od odgovornosti i života, padu u ovisnost o drogi te kako je s dobroga puta skrenuo u tamu. Kazao je da je sada u Zajednici i da u njemu ima više svjetla.

Mise zadušnice su, osim u Osijeku, 2. rujna slavljene u Cenacolovim bratovštinama Ugljane, Biograd i Vrbovec.