Osma srijeda Velike devetnice u nacionalnom svetištu sv. Josipa

Misu su koncelebrirali vlč. Hrvoje Mandić, župnik Čabra, Prezida i Tršća, zatim vlč. Marko Pavlinović, župnik Župe svete Terezije od Djeteta Isusa Rijeka – Podvežica; vlč. Antun Kolić, župnik Banije Karlovac te mons. Antun Sente ml., domaći župnik i rektor Josipova svetišta, uz đakonsku asistenciju fra Davida Vrbanca na službi u Župi Svete Trojice u Karlovcu iz koje su župljani predvodili hodočasnike. Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora s Dubovca i karlovačke Zvijezde pod vodstvom s. Blandine Rakarić.

U propovijedi dr. Patafta je kazao kako je povijest čovječanstva obilježena zastranjenima, krivovjerjima, kojekakvim stvarima koje su na sablazan i vjernicima i suvremenicima. Što Bog tada radi? Diže, odnosno dariva svece. Dariva svece koji obnavljaju narod primjerom evanđeoskog života. Jedan od njih jest i sveti Josip koji i u ovo naše vrijeme daje jasnu poruku. Možemo kazati da pripadamo marijanskoj i josipovskoj Hrvatskoj obilježenoj vjernošću i to ne samo Svetoj Stolici i Petrovim nasljednicima koja nas obilježava od sedmog stoljeća nego i vjernosti Božjem zakonu. Ipak, nije dovoljno da budemo samo deklaracijski veliki Hrvati katolici, već je potrebno živjeti onu vjeru koja nas je stoljećima držala i okupljala na mjestima gdje se Bogu molilo, gdje je Hrvatski sabor stavio ovu zemlju pod zaštitu svetog Josipa, a sav narod pjevao njegovoj supruzi, ženi djevi i kraljici Hrvata, kojoj je sveti Josip čuvao djevičanstvo. Odgajao je dijete Isusa koje mu je Bog povjerio. Sve nam to pokazuje kako treba vrednovati obitelj, ulogu majke, ali i ulogu oca. Koliko je to danas degradirano u ime emancipacije žene, a uništeno je njezino majčinstvo. Nije problem, dapače, ženi pripadaju jednaka prava i dostojanstvo kao i muškarcu, ali ne možemo ne primijetiti perfidno uništavanje majčinstva, odnosno očinstva u muškarca. Zato imamo pustoš, a nestaju obitelji. S druge strane najčešće vjereničke obitelji su te koje su otvorene životu i odgoju.

Nadalje, primjer obitelji svetog Josipa nam pokazuje da se vjera živi u odnosu prema Božjem zakonu i Bogu jer Isus ništa nije dokinuo već usavršio. Čovjek koji živi pravedno u odnosu s Bogom sudi i živi u ovom vremenu koji će reći ne zlu, koje je premrežilo sve naše institucije, ali to nije samo korupcija nego nešto što joj prethodi. To su ogovor i kleveta, terorizam riječi koje uništavaju bit čovjeka i sliku Božju u njemu i darove Duha Svetoga. Sveti Josip pokazuje nam kako se na pravi način vrednuje materijalno i materija. Nije jednostavno danas odbaciti popularnost u društvu, u svojoj sredini, instituciji, na radnom mjestu, no to je put koji nas vodi da u potpunosti budemo Božji. Bit ćete Božji, živjet ćete ono što je Josip primio od svojih otaca, ono što Mojsije govori, živjet ćete upravo ono u čemu je Josip odgajao Isusa jer Isus je trebao obitelj da ga odgoji da se prenesu vrijednosti na njega. Živjet ćete u onome što su ti ljudi prenijeli na generacije i generacije kršćana. Naposljetku vaše očeve, djedove, bake i majke. To ćete živjeti. Tu je budućnost ove zemlje i ovih ljudi. Zato idite k Josipu neka vam pokaže put kako se živi po Božjem, što znači biti vjeran, što znači biti pravedan, a da mjera pravde nisam ja, nego je mjera pravde Bog, rekao je u propovijedi dr. Patafta.

Pri kraju misnog slavlja put i vjeru do Boga posvjedočio je Leo Mesarić, koji za sebe kaže da je sluga Božji, suprug, otac dvije djevojčice, bivši profesionalni nogometaš, magistar pedagogije i informatologije te trener s UEFA licencom. Tom je prigodom posvjedočio. Odnos s Bogom bio mu je površan kroz djetinjstvo. Nakon prve pričesti odlazak u crkvu bio je sve slabiji s opravdanjem da ima treninge, odnosno utakmice. To je bio i razlog zašto nije primio sakrament potvrde kada i njegovi vršnjaci. Kroz vrijeme studiranja te intenzivnog čitanja i proučavanja razno razne literature, lutao je džunglom New agea tražeći odgovore, istinu, smisao, zapravo sebe.

Preobraćenje se dogodilo u 31. godini života. Zapravo nikad nije otpisivao Katoličku Crkvu u potpunosti. Jednom je otišao s prijateljem na duhovnu obnovu kod fra Zvjezdana Linića u Dom sportova. Podsvjesno je znao da je ljubav (Ljubav) neko rješenje koje mu nedostaje no samo u fragmentima ju je nalazio oko sebe u New ageu dok jednog dana nije otišao na misu gdje je čuo važne odgovore. Upravo u tom vremenu upoznao je u NK Lokomotivi Antu Budimira koji mu je jednom prilikom posvjedočio da on sa svojom djevojkom, sadašnjom suprugom, živi u čistoći. To mu je bilo toliko čudno, zapravo neshvatljivo, ali ga je neprestano provociralo da o takvom životu razmišlja, što je na neki način utjecalo da dublje proučava kršćanstvo. Ante će kasnije postati njegov krizmani kum.

Otišao je tada u crkvu Svetog Križa u Sigetu gdje je čuo propovijed fra Roberta Perišića, koja ga se duboko dojmila i na temelju koje je zaključio: „pa što ja tražim okolo, sve odgovore mogu naći u Crkvi koja mi je tu, blizu i prostorno i povijesno.“ Tako je krenuo put povratka Crkvi, odnosno kroz Crkvu Bogu. Uslijedila je životna ispovijed, redovito čitanje Božje Riječi, odnosno Svetog pisma, zatim seminari profesora Tomislava Ivančića, duhovne obnove i micanje svega što ima veze sa New ageom.

Nakon povratka iz Irana, upoznao je suprugu. „To naše upoznavanje tako je očito protkano prisutnošću Gospodina Boga što zavrjeđuje zasebnu priču. Nakon upoznavanja i odluke da živimo u sakramentu ženidbe više nisam znao što mi je činiti, nastaviti profesionalno igrati nogomet ili ne. Upravo sam se na tu nakanu tada intenzivno molio Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu da mi nekako pokažu smjer u karijeri odnosno poslu, što trebam napravit, kuda krenuti. Supruga je tada radila u Budimpešti. Na jednoj misi u crkvi Marije Pomoćnice, dobio sam svojevrsnu duhovnu informaciju: ‘Ostani i svjedoči’. Uspio sam se sa suprugom dogovoriti da ostanem u Zagrebu i da se bavim nogometom. Otišao sam u 2. ligu u NK Rudeš. Nije mi bila bitna ni plaća ni ništa vezano za slavu. Ubrzo nakon toga pokrenuo sam duhovne susrete sportaša iz kojih je nastala zajednica Cathletico koja je aktivna i danas. Zajednica Cathletico osnovana je 2016. godine i temelji se na četiri stupa: molitvi, kreposti, zajedništvu, apostolatu. Unutar zajednice organiziramo seminare, predavanja, duhovne obnove i misna slavlja za sportaše, hodočašća, humanitarne akcije i druženja. Okupljamo mnoge sportaše što kroz susrete, što preko društvenih mreža, a većinom su to profesionalci, ali ima i amatera. Do nedavno duhovnik nam je bio don Mihovil Kurkut, ali zbog njegovog premještaja u Rijeku, molimo dobroga Boga da nam providi novog duhovnika. Na Facebooku, odnosno Instagramu Cathletico play&pray objavljujemo mnoga mini svjedočanstva sportaša“, zaključio je svjedočanstvo Leo Mesarić.