Na konferenciji o zasjedanju govorili su predsjednik Biskupske konferencije BiH vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić.

Nakon što je pročitano Priopćenje sa 79. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH, održanog 4. i 5. studenoga, kardinal Puljić pozdravio je sve nazočne medijske djelatnike i zahvalio im za interes i praćenje ovog zasjedanja. Uputio im je zahvalu što će njihovu poruku uprisutniti u javnost kojoj je, kako je kazao, jako potrebna i pozitivna poruka dodajući da upravo takvu poruku žele uputiti javnosti nakon svoga zasjedanja u složenoj situaciji pandemije kada se pojavljuju pojedine krize. „Jedna od najjačih kriza je pitanje dijaloga jer je sve manje ljudi sposobno dijalogizirati, uvažavati jedni druge, poštivati jedni druge… Htjeli smo pomoći u stvaranju pozitivnog ozračja međusobne suradnje“, kazao je kardinal Puljić koji je dodao da biskupi ne žele ignorirati prošlost, ali se ne žele ni na njoj zaustaviti, već konstatirati činjenice, poticati na hrabrost i otvorenost u radu na temeljima vjere i morala u budućnosti. Istaknuo je da su sa zasjedanja pozvali svećenike u BiH na još bolju međusobnu suradnju, osobito po pitanju formacije budućih svećenika. Izrazio je zadovoljstvo suradnjom biskupa na ovom zasjedanju ističući da je rad bio zajednički, bratski te da su, svaki na svoj način, dopunjavali jedni druge.

Okupljene novinare pozdravio je potom biskup Palić koji im je zahvalio za iskazano zanimanje. Napomenuo je da prvi put sudjeluje u zasjedanju BK BiH kao njezin član, otkako je 14. rujna u Mostaru preuzeo službu biskupa u Mostaru te izrazio zadovoljstvo što je imao prigodu čuti razmišljanja braće biskupa kako o unutarcrkvenim tako i o onim pitanjima koja zaokupljaju u ovome trenutku društvo u kojem žive. „Naravno, još sam uvijek na početku, još učim, vrijeme je preda mnom i radujem se suradnji koje će i dalje biti u ovom gremiju Biskupske konferencije s braćom biskupima iz biskupija u BiH“, kazao je biskup Palić.

Na pitanje, kako je doživio odluku pape Franje da ga ostavi na službi vrhbosanskog nadbiskupa, nakon što je, kako to nalaže crkveni zakon (usp. Kan. 401 – § 1.), s navršenih 75 godina života Papi predao „odreknuće od službe“, kardinal Puljić je odgovorio da je u prvom redu Papi zahvalan za iskazano mu povjerenje. Istaknuo je da je raspoloživ raditi za Crkvu dokle može, ali i da je bio spreman prihvatiti svaku odluku Svetoga Oca.

Na novinarsku zamolbu da dade svoj osvrt u prigodi 25. obljetnice Daytonskog sporazuma, kardinal Puljić podsjetio je da su biskupi BK BiH, 8. prosinca 1995. uputili otvoreno pismo potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma u kojem su se osvrnuli na taj, tada tek potpisani dokument. „Na neki način mi je žao što se potvrdilo što smo tada predvidjeli. Volio bih da smo morali demantirati ono što smo tada napisali. Nažalost, tad smo osjetili da taj sporazum nije stabilna izgradnja mira. Dapače, ozakonjenje je etničkog čišćenja i stvaranja mogućnosti da se i dalje razvija… Da je proveden Dayton kako je tamo i napisano, bilo bi puno pravednije. Međutim, on je mijenjan i, kako smo rekli, na štetu manjega“, istaknuo je kardinal Puljić.

Na pitanje da pojasni svoju izjavu u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji prema kojoj se Crkva u Hercegovini ne može promatrati kao „solo igrač“, biskup Palić kazao je da je pod tim mislio „na percepciju, odnosno na razumijevanje nas da smo svi u Katoličkoj Crkvi, a da Katolička Crkva, naravno, ima svoja pravila unutar kojih svi mi živimo i po kojima svi mi radimo i ponašamo se“. Nije smatrao potrebnim tumačiti ono što je opće poznato dodajući da se i njemu uvijek iznova postavlja pitanje o ‘slučaju’ odnosno ‘fenomenu’. „Mislim da Crkva u biskupijama, i Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj, ima puno više onoga što je vrijedno nego onoga što nama, naravno, u ovome trenutku svima smeta za življenje jednog odgovornog i pravog kršćanskog života“, kazao je biskup Palić koji je još jednom naglasio da se spomenuta „pravila Katoličke Crkve“ odnose i na „slučaj“ i „fenomen“.

Na pitanje da pojasni, na što je točno mislio kada je prethodno kazao da je „Dayton mijenjan na štetu manjina“, kardinal Puljić je podsjetio da još uvijek nije proveden Aneks 7 koji se tiče povratka prognanih i raseljenih u njihove domove i zavičaje. Kazao je da je osobno svjedok da pomoć za povratnike nije ravnopravno raspoređivana tj. da se njome nije jednako podupirao povratak Hrvata.

Upitan da se osvrne na svoje izjave upućene prethodnog dana s otvorenja 79. zasjedanja BK BiH, a vezane uz biranje hrvatskog člana Predsjedništva BiH te povrat imovine, kardinal Puljić kazao je kako smatra da izrečeno vezano uz izbor člana Predsjedništva nije ništa novo već da o tome „pjevaju ptice na grani“. Podsjetio je da je zakon o povratu imovine davno predložen, ali da je „stavljen u ladicu“ te da se oni koji su zaduženi za njegovu provedbu ponašaju „kao da nas nema“. „Nažalost, ta se imovina preknjižava i prodaje umjesto da se vrati vlasnicima. U Međureligijskom vijeću BiH donesen je stav da se imovina vrati u realnom stanju; a ako se ne može vratiti, može se zamijeniti; ako se ne može zamijeniti, može se procijeniti i u ratama platiti. Nažalost, vlast ni jedno, ni drugo ni treće nije usvojila“, pojasnio je kardinal Puljić koji je opovrgnuo tvrdnje prema kojima bi traženi iznos uvelike naštetio državu. Podsjetio je da, prema istraživanju grupe profesora, imovina oduzeta vjerskim zajednicama iznosi 7% od ukupno oduzete imovine. Dodao je da je vrijeme da se država oduži Crkvi jer „živi tolike godine od crkvene imovine“, izvijestila je Katolička tiskovna agencija BK BiH.