Moderator otvaranja fr. Zvonko Džankić svima je poželio dobrodošlicu, a prior Samostana sv. Dominika fr. Tomislav Kraljević napomenuo je kako je dominikanski samostan u Dubrovniku uklesan u temelje dominikanske prisutnosti na hrvatskim prostorima. Zbog epidemioloških mjera na skup nisu pozivani uzvanici i šire slušateljstvo nego na njemu uglavnom sudjeluju izlagači, objasnio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković.

Provincijal je također rekao kako se Dubrovnik sam po sebi nametnuo kao mjesto održavanja skupa s obzirom na to da je prvi nasljednik sv. Dominika na čelu Reda propovjednika Jordan Saski 1225. godine poslao nekolicinu braće u Svetu zemlju, a oni su se putem zaustavili u Dubrovniku, te su se, na molbu kneza i puka, tu nastanili uz crkvu Sv. Jakova Pipunara. Tako bijeli fratri u kontinuitetu skoro 800 godina djeluju u gradu sv. Vlaha.

„Obilježavajući 800. godinu odluke o dolaska članova dominikanskog reda u Dalmaciju, koja je donesena još za života utemeljitelja odlukom Druge opće skupštine Reda u Bologni i nama se učinilo potrebnim pozvati na istraživanje i prikupljanje informacija o prošlosti našega Reda na hrvatskim prostorima“, kazao je provincijal. Podsjetio je na knjigu dr. Stjepana Krasića objavljenu 1997. o povijesti dominikanaca na hrvatskim prostorima kao i na izjavu autora kako ta povijest nije dovoljno istražena i poznata „i to ne samo u pojedinostima nego i u krupnim linijama“. Situacija je danas znatno bolja, ali ostalo je puno toga nepoznatog. „Stoga nismo željeli da se na ovom skupu, osim uvodnog preglednog predavanja, ponavljaju poznate stvari nego smo odlučili pozvati one koji mogu dati originalan doprinos vlastitog istraživanja“, kazao je provincijal Slišković te izrazio nadu da će uspjeti prirediti vrijedan zbornik radova sa skupa.

U uvodnom izlaganju „Osam stoljeća Reda propovjednika na hrvatskim prostorima“ provincijal Slišković podsjetio je na nastanak Reda početkom 13. stoljeća, te njegov razvoj i specifičan doprinos kroz intelektualni rad što je nametnulo obvezu i potrebu obrazovanja članova, a sveti utemeljitelj je studij uzdignuo na rang sredstva redovničkog posvećenja. Dominikanci su osnivali vlastite škole i sveučilišta, pa su samostani postajali nositelji obrazovanja, znanosti i kulture.

Već u prvoj polovici 13. stoljeća sve su hrvatske zemlje prekrivene mrežom dominikanskih samostana, istaknuo je predavač te objasnio nastanke provincija. Od 1486. godine samostani na području Dubrovačke Republike, zbog posebnog državnog položaja Dubrovnika i obnove Reda, dobili su zasebnu kongregaciju koja je imala također svoj povijesni razvoj, koji je na kraju doveo do toga da se sjedinjuje s drugom kongregacijom. Provincijal je objasnio i nastanak Hrvatske dominikanske provincije te naveo gdje se sve danas nalaze njezini samostani. Podsjetio je i kako je većina samostana bila građena pored gradskih vrata, poput samostana u Dubrovniku, a kasnije se grade i na usamljenijim mjestima. Crkve također imaju svoje posebnosti u gradnji, a dominikanci posebnu pozornost posvećuju umjetninama, liturgijskom ruhu i posuđu. Također su se mnogi dominikanci istaknuli kao vrsni pisci djela različite tematike, te su dali svoj doprinos u raznim područjima znanosti, književnosti, jezikoslovlja, prirodoslovlja, prava, glazbe itd. Provincijal je spomenuo neke od njih poput Ivana Stojkovića, Serafina Mariju Crijevića i druge.

Osvrnuvši se na to da je dominikanski red unutar Katoličke Crkve dao najveći broj svetaca i blaženika te da unatoč tome postoji svojevrsna rezerviranost prema njihovom čašćenju i pokretanju postupaka za beatifikaciju i kanonizaciju, provincijal je kazao kako je to „stanovita baština Reda“. Sv. Dominik je sam u svojoj poniznosti tražio da bude pokopan „pod nogama braće“. Na izričit zahtjev pape Grgura IX. tijelo je kasnije preneseno u mramorni grob. „Čini mi se da su drugi prije prepoznavali svetost unutar našeg reda nego samo njihovi članovi“, primijetio je predavač. Prvi hrvatski blaženici bl. Augustin Kažotić i bl. Ozana Kotorska pripadali su dominikanskom redu. Kao zanimljivost iznio je podatak da je sv. Dominik prije osnovao žensku granu reda, a tek onda mušku te zatim kratko predstavio povijest sestara dominikanki Kongregacije Svetih Anđela Čuvara sa sjedištem u Korčuli.

Početkom 2021. godine Hrvatska dominikanska provincija počela je s obilježavanjem 800. obljetnice dolaska dominikanaca na hrvatske prostore, a cijeli Red propovjednika (Ordo Praedicatorum) 800. obljetnicu rođenja za nebo utemeljitelja svetoga oca Dominika, pa je tim povodom organiziran ovaj skup u Dubrovniku.

Na skupu predavači svojim izlaganjima i raspravama nastoje osvijetliti stranice povijesti dominikanskog reda, kao i doprinos njihovih članova obrazovanju i znanosti, povijesti umjetnosti, književnosti i muzikologiji. Svojim radovima tome će pridonijeti: Marija Karbić, Stanko Andrić, Ivana Hirschler Marić, Maja Cepetić Rogić, Zdenko Dundović, Lovorka Čoralić, Zoran Ladić, Relja Seferović, Alojz Ćubelić, Ana Biočić, Zvonko Džankić, Višnja Bralić, Ivan Ferenčak, Petra Vugrinec i Lucija Vuković, Jasenka Gudelj, Renata Novak Klemenčić, Vatroslav Siketić, Domagoj Augustin Polanščak, Andrea Radošević, Srećko Koralija, Josip degl’Ivellio te Hrvoje Beban.