Uz 15 prvašića koji su se upisali u tu školu na otvorenju su, uz njihove roditelje, djelatnike škole s ravnateljem vlč. dr. Pavlom Mikulčićem i đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem, nazočili i đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za odgoj i obrazovanje dubrovački biskup Roko Glasnović, predstavnici društveno-političkoga, kulturnog, znanstvenog i prosvjetnog života s područja Đakovačko-osječke metropolije, svećenici Slavonskobrodskog dekanata, ravnatelji brodskih škola i vjeroučitelji.

Za sada će škola djelovati u zakupljenom prostoru na adresi Ul. Matije Mesića 7 u Slavonskom Brodu dok se ne izgradi njezina nova zgrada u slavonskobrodskom naselju Zrinski-Frankopan.

Voditeljica programa kustosica iz Đakova Irena Ivkić govorila je o procesu osnutka škole. „Katolička osnovna škola Andrije Živkovića osnovana je odlukom mons. dr. Đure Hranića o osnivanju Katoličke osnovne škole Andrije Živkovića u Slavonskom Brodu od 6. travnja 2024. Za njezinu adresu odabrana je lokacija u Ulici Anastasa Popovića u slavonsko-brodskom naselju Zrinski-Frankopan. Zbog objektivnih razloga, unatoč već pripremljenoj projektno-tehničkoj dokumentaciji i ishođenoj građevinskoj dozvoli, još se nije pristupilo gradnji škole na spomenutoj lokaciji. Stoga smo, ne želeći više prolongirati otvaranje katoličke osnovne škole u Slavonskom Brodu, odlučili školu otvoriti u privremenom prostoru, ovdje u Ulici Matije Mesića na kućnom broju 7, u centru Slavonskoga Broda. Prostor je lijep, komotan i svijetao te zadovoljava naše potrebe kroz idućih pet godina“, rekla je Ivikić.

Ivkić je istaknula da škola nosi ime svećenika, znanstvenika, dekana i rektora Zagrebačkoga sveučilišta – Andrije Živkovića. Rodio se 23. studenoga 1866. u Sikirevcima, studirao i bio zaređen u Rimu, u Đakovu je predavao različite predmete u Biskupskom sjemeništu, a 1925. odlazi na Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje provodi i najveći dio svoga života, obnašajući različite službe, između ostaloga i službu rektora zagrebačkog Sveučilišta. Umro je 10. siječnja 1957. u Zagrebu.

Prigodnim riječima obratili su se potom: zamjenica slavonskobrodskog gradonačelnika Marina Martić Puača, brodsko-posavski župan Danijel Marušić, izaslanik ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovana Fuchsa, Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja te biskup Glasnović.

Kao osnivač te katoličke škole na kraju se prigodnim riječima obratio mons. Hranić istaknuvši da se raduje što njihova nadbiskupijska zajednica počinje i na taj način na području školstva, ostvarivati svoje evangelizacijsko poslanje te je pojasnio posebnost katoličke škole. „Katolička škola je povlašteno mjesto trajnog dijaloga te povezivanja razuma i vjere, gdje znanje u svjetlu vjere postaje mudrost i životna vizija te ona tako potiče na jedinstvo, na oblikovanje i usklađivanje znanja, stvarajući od obrazovanja viziju svijeta, života, kulture i povijesti. Posebnost katoličke škole je u tome što cijeli školski sustav i svi njegovi čimbenici svjetlom kršćanske vjere obasjavaju i nadahnjuju sve spoznaje o svijetu, životu i čovjeku: sadržaje koji se posreduju u pojedinim predmetima; međusobne odnose profesora, drugih djelatnika i učenika te vlastitu osobnost svakoga od njih“, rekao je.

„U odgojnom konceptu katoličke škole nema odvojenosti između vremena za učenje i vremena za odgoj, između stjecanja znanja i rasta u  mudrosti. Katolička škola želi i mora ostvarivati suglasje ovih odgojnih dimenzija i čimbenika. Pojedinačna nastavna područja pružaju ne samo znanja koja treba steći, nego i vrijednosti koje čovjek prihvaća te istine koje otkriva. To zahtijeva okruženje obilježeno ljubavlju prema znanju i traganjem za istinom, u kojem kompetentni, osvjedočeni i dosljedni profesori postaju učitelji i znanja i života – odgojitelji te odraz i slika jedinog Učitelja Isusa Krista“, protumačio je nadbiskup.

„U kršćanskom odgojnom konceptu svi učitelji i nastavnici pojedinih predmeta te svi ostali djelatnici surađuju i svi su odgojitelji, svaki sa svojim specifičnim sadržajem i doprinosom. Jedinstven odgojni koncept se stvara interakcijom i suradnjom svih učitelja, učenika, roditelja te nenastavnog osoblja. Svi oni čine jednu odgojnu cjelinu. Zajedništvo unutar katoličke škole stvaraju svi, poštujući uvijek posebnosti i raznolikosti svojih uloga i svojih zadaća“, rekao je mons. Hranić.

Nadalje je pojasnio da katolička škola postavlja cilj koji nadilazi svaku ljudsku ograničenost, u skladu s Isusovim zahtjevom ‘Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski’ (Mt 5,48), podrazumijeva, ali se ne zadovoljava samo usvajanjem znanja, vještina i kompetencija, ni samo ljudskom zrelošću koja je svojstvena ljudskoj osobi, nego ide za tim da svi, i učenici i profesori, postaju svaki dan sve svjesniji dara zajedništva s Kristom, a škola mjesto iskustva Crkve.

Pojasnio je da katolička škola nije privatna škola, nego je ona izraz crkvene stvarnosti, koja ima bitno javni karakter. „Ona ostvaruje službu od opće društvene koristi i premda je nadahnuta i prožeta svjetlom katoličke vjere, ona nije rezervirana samo za katolike, nego ostaje otvorena svima koji cijene i traže njezin kvalificirani pristup i njezino poimanje odgoja. Katoličke škole imaju zato, kao i državne škole, javnu ulogu te svojim postojanjem i prisutnošću jamče kulturni i odgojni pluralizam i, iznad svega, slobodu i pravo obitelji da svojoj djeci omoguće onakav odgoj kakav oni žele kao roditelji. Da bi to ostvarila, katolička se škola uključuje u konkretan obrazovni sustav, određen zakonodavstvom pojedine države – sve do one granice dok se poštuju osnovna ljudska prava, a među njima su i pravo na vlastiti svjetonazor te sloboda vjeroispovijesti“, istaknuo je.

„Korektan odnos države i škole, ne samo katoličke, utemeljen je, dakle, ne toliko na uređenju odnosa među institucijama, koliko na pravu svake osobe da primi odgovarajuće obrazovanje prema svome izboru. To je pravo koje proizlazi iz principa supsidijarnosti. Jer, državne strukture kojima je dužnost braniti i zaštititi prava građana, dužne su ostvarivati ‘podijeljenu pravednost’, što znači da roditelji imaju pravo birati školu za svoje dijete, a državna sredstva i prihodi trebaju biti tako raspodijeljeni da roditelji mogu slobodno birati školu po svojoj savjesti i zbog toga ne postati, zajedno sa svojom djecom, građani drugoga reda“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Djelatnicima škole poručio je da ostvarenje svih navedenih ciljeva uvelike počiva na  njihovom identitetu te da imaju poseban poziv i poslanje, jedan, kako je rekao, sasvim osobit udio u poslanju Crkve do te mjere da o njima ovisi hoće li i ta katolička škola ostvariti svoje poslanje.

Roditeljima prvašića zahvalio je na povjerenju te njih kao i predstavnike Grada i Županije zamolio za daljnju suradnju. Nakon službe riječi u kojoj su sudjelovali vjeroučiteljica škole Marija Mišić, mladić gimnazijskog zbora, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga i roditelji jednoga djeteta upisanog u Katoličku osnovnu školu Andrije Živkovića, nadbiskup je blagoslovio nazočne i novouređene prostore.

Pjevanje je vodio zbor Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića i Dječji zbor Župe Snježne Gospe iz Selaca Đakovačkih.