Uz dominikansku obitelj na misi su okupili i predstavnici državne vlasti, znanstvene i sveučilišne zajednice te kulturnih institucija. Sve okupljene, a osobito apostolskoga nuncija, kao i one koji su zbog epidemiološke situacije slavlje pratili internetskim putem, pozdravio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković.

„Počašćen sam što sam pozvan da s vama proslavim blagdan svetog Tome u godini u kojoj obilježavate 800. godišnjicu ‘rođenja za nebo’ oca utemeljitelja sv. Dominika i dolaska Reda otaca dominikanaca u Hrvatsku. Možemo smatrati vašu prisutnost u ovoj zemlji prvim plodom umirućeg sjemena“, istaknuo je nuncij Lingua.

Na početku propovijedi osvrnuo se na odnos sv. Pavla i korintskih učenjaka, s kojima se ne može mjeriti u poznavanju znanosti ali je svjestan da poznaje korijen mudrosti – Raspetoga, koji ima odgovore na najteža pitanja koja ljudi mogu imati, „na pitanja koja nemaju objašnjenje, kao na primjer: zašto patnja? I, povrh svega, zašto bol i patnja nevinih? Kako možemo reći da je Bog ljubav ako dopušta patnju onih koji nisu počinili nikakvo zlo?“

„Tko si nije postavio to pitanje tijekom tragedija koje smo doživjeli u prošlosti, pa i nedavno? Pred užasima ratova koje mnogi od vas još uvijek živo pamte; pred pandemijom koja je u kratko vrijeme zahvatila cijeli svijet, pogađajući bez razlike pravedne i nepravedne? Suočeni s potresima koji su pogodili Zagreb i, još snažnije, Petrinju, Sisak, Glinu i okolna sela, ne praveći nikakvu razliku između dobrih i loših“, upitao je nuncij Lingua, poručivši da samo Kristov križ može dati odgovor na bol pravednika.

Nema boli, tjelesne ni moralne, koju On nije iskusio u svojoj muci i smrti na križu. Ali, njegova smrt nije bila kraj svega, bila je početak novog života i zato je On postao odgovor na svaki naš „zašto?“ koji nema odgovora. Njegova smrt na križu bila je čin predanja: „Oče, u ruke tvoje predajem Duh svoj“. Tako je ta smrt, okrutna i nemilosrdna, postala čin ljubavi jer: „Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje”. To je prije govorio, propovijedao; a na križu ostvario, rekao je nuncij i poručio: Ako ne želimo da nam nešto ukradu, moramo biti spremni to darovati. Nitko nam ne može oduzeti ono što smo mi sami odlučili dati – to je „Božanska Mudrost, tajanstvena, koja je ostala sakrivena“. Mudrost koju ljudi ne mogu razumjeti jer svatko razmišlja kako uzeti, umjesto kako dati. Misli se na sebe umjesto da se misli na druge.

Božja sila je snaga ljubavi, snaga Raspetoga, poručio je nuncij Lingua, dodajući da se ljubav ne može objasniti ljudskim rasuđivanjem. Ljubiti je nešto iracionalno, ljubiti znači povjeriti se drugome bez obzira hoće li on to moći razumjeti, ne očekujući odgovor, da bismo ljubili potrebna nam je inteligencija vjere koja nadilazi naš razum.

Nuncij se zatim osvrnuo na slavnog sina sv. Dominika i učenika sv. Alberta Velikog sv. Tomu Akvinskog, koji je upotrijebio je svoje intelektualne sposobnosti „da ojača vjeru i vjerom prosvijetli razum“. Njegovo se razmišljanje temelji na nepostojanju protuslovlja između vjere i razuma, „vjera ne zamjenjuje razum, već ga uzdiže dovodeći ga do sigurnosti i savršenstva“, istaknuo je nuncij. „Prihvaćanje vjere ne znači, dakle, odreći se razuma, postati ‘iracionalni’. Naš je razum poput sluškinje, „Ancilla fidei” – „sluškinja vjere“ (kako ga je nazvao sveti Toma). On ima tri vrlo važne zadaće koje pomažu postići puninu vjere, rekao je nuncij Lingua. Prvi je objasniti da postojanje Boga nije u suprotnosti s prirodom; druga zadaća razuma je objasniti dogme vjere koje su objavljene kroz metafore, usporedbe, analogije; a treća je dijalog s onima koji ne vjeruju. Ukratko, vjera i razum nisu u sukobu: vjera me vodi k istini, a razum mi pomaže razumjeti objavljenu istinu, istaknuo je nuncij Lingua.

Ispričao je kako je 1. siječnja bio prilično tužan, te mu je bilo i fizički loše jer je razmišljao „o svima onima koji su patili zbog potresa, o onima koji su bili prisiljeni provesti novogodišnju noć na otvorenom, na hladnoći; mislio sam na brojne osobe čiji su članovi obitelji ili prijatelji pogođeni koronavirusom i koji se iz sigurnosnih razloga nisu mogli približiti jedni drugima. Mislio sam i na tolike koji su umrli potpuno sami. Razmišljao sam o godini koja je upravo završila, o brojnim skandalima koji su pogodili Crkvu, o zbunjenosti koju smo svojim nedosljednim ponašanjem često prouzrokovali u srcima vjernika, posebno u jednostavnih ljudi“. Shvatio je da je sada vrijeme da dokaže svoju vjeru.

„Vrlo sam jasno osjećao da ne mogu razumjeti razlog onoga što sam vidio i onoga što se događalo oko mene, već da trebam ispovjediti svoju vjeru u Božju ljubav. Lako je vjerovati u Gospodinovu dobrotu kada stvari idu dobro, rekao je nuncij Lingua, dodavši kako je shvatio da „otajstvo križa osvjetljava naš život. Riječ je o mudrosti koja nadilazi ono što je razumno“. Stoga je pozvao vjernike da se mole sv. Tomi da im pomogne vjerovati u Božju ljubav, „ne samo kada stvari idu dobro, već iznad svega kad nam se čini da smo napušteni“.

Nuncij je na kraju još jednom zahvalio dominikancima na svemu što čine i činili su u Hrvatskoj otkako su došli u Dubrovnik. Istaknuo je njihov poseban doprinos u duhovnom, ali i intelektualnom životu koji su dominikanci donijeli u Hrvatsku. „Godine 1396. osnovali ste prvo Hrvatsko sveučilište u Zadru. Brojni su bili dominikanski teolozi koji su obilježili nacionalnu kulturu, ali ne samo u prošlosti. Poznat je vaš doprinos po vrsnim učiteljima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, da spomenem samo profesora Jordana Kuničića i akademika Franju Šanjeka. U taj red spada i profesor Marijan Jurčević iz Rijeke i umirovljeni profesor Hrvoje Lasić s isusovačkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uistinu postoji razlog da se ponosite prošlošću i potrebno je moliti Gospodina da u današnje vrijeme budete dostojni nasljednici i svjedoci svojih slavnih prethodnika“, zaključio je nuncij Lingua.

Slavlje jubilarne godine prenošeno je na mrežnim stranicama i YouTube kanalu Hrvatske dominikanske provincije, na Hrvatskome katoličkom radiju i Laudato televiziji.

Nakon euharistijskoga slavlja otvara se novouređena Središnja provincijska knjižnica „Fr. Hijacint Bošković”, sa spomen-zbirkom akademika Franje Šanjeka, s više od 45 tisuća naslova, od čega gotovo tisuću iz 16. ili 17. stoljeća, vrlo vrijednog sadržaja.

Među brojnim događanjima u Jubilarnoj godini su vizualno predstavljanje jednoga samostana svaki mjesec te 12 tematskih razgovora s braćom i sestrama dominikanske obitelji svakog 15. u mjesecu, prvi je bio razgovor s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavkom Sliškovićem emitiran 15. siječnja,  kao i znanstveni simpozij u rujnu o manje poznatim temama iz dominikanske povijesti.