Obred je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić uz sudjelovanje biskupa Ivana Ćurića, đakovačkih župnika i drugih svećenika središnjih nadbiskupijskih ustanova. U obredu su sudjelovali đakovački bogoslovi, Milosrdne sestre sv. Križa, vjernici Đakova i Đakovačkog dekanata te Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića.

Nakon blagoslova i davanja hvale Bogu nadbiskup Hranić je posvijestio: „U zajedništvu sa sveopćom Crkvom, dok slavimo Očevu ljubav, koja se očituje u tijelu Riječi postale čovjekom i u znaku križa, sidru spasenja, svečano otvaramo Jubilejsku godinu za našu Crkvu đakovačko-osječku.“

U obredu je uz molitvu i naviješteno evanđelje zatim pročitan ulomak iz Bule proglašenja Redovitoga jubileja Svete godine 2025. pape Franje te ulomak iz Pastirskoga pisma hrvatskih biskupa „Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade“ o Svetoj godini Jubileja i spomenu 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga kraljevstva.

Uslijedio je ophod s križem u središtu kojega su nosila četvorica muževa đakovačke Župe Svih svetih. Procesija je formirana od samostanske crkve prema katedrali sv. Petra. Katedralni zbor je započeo Litanije Svih svetih, a zatim cijelim putem predvodio pjevanje božićnih pjesama. Procesija se kretala Ulicom kralja Tomislava i Ulicom Ivana Pavla II. do Trga J. J. Strossmayera. Pred vratima katedrale nadbiskup Đuro je pozvao vjernike na čašćenje križa riječima: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. A narod je odgovorio: Jer si svojim svetim križem otkupio svijet. Na ulazu u katedralu blagoslovljena je voda kojom je nadbiskup poškropio sebe, suslavitelje i narod. Križ je postavljen ispred glavnog oltara i Slavom je nastavljeno euharistijsko slavlje. Evanđeoski ulomak evanđelja, svečano je, pjevajući navijestio vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata.

Nadbiskup je u homiliji podsjetio da je papa u Rimu u božićnoj noći otvorio za čitavu Crkvu svetu jubilejsku 2025. godinu, a da se na svetkovinu Svete Obitelji to čini u svim biskupijama u svijetu pa tako i u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

„Crkva svakih 25 godina poziva zaustaviti se nad otajstvom po kojemu je čitava ljudska povijest podijeljena na godine prije i poslije Kristova utjelovljenja i rođenja te uživiti se u ulogu pastira iz Betlehema koji, tek što primiše anđelov navještaj, pohitiše u spilju gdje pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama (Lk 2,16). Naime, ušavši u ljudsku povijest, Bog je u Isusu Kristu postao njezinim subjektom te je kao takav potpuno uronio u našu ljudsku stvarnost i ostao u središtu kozmosa, a cjelokupna je povijest određena u odnosu na njega, on u njoj kao međaš i ona u njemu, predodređena za njega i za konačno spasenje u zajedništvu s njim u uskrsnoj slavi (usp. Kol 1,15-20)“, protumačio je nadbiskup.

O važnosti, dostojanstvu i svetosti braka i obitelji mons. Hranić je rekao: „Bog se htio objaviti rođenjem u ljudskoj obitelji, potreban roditeljske ljubavi Marije i Josipa, te je stoga i čitava naša ljudska povijest postala poviješću spasenja. U Isusu Kristu Bog nam se objavio kao Trojstveno zajedništvo osoba u ljubavi, a obitelj – uza sve razlike koje postoje između Božjega otajstva i ljudskog zajedništva – potvrdio kao sliku-ikonu Presvetoga Trojstva, koja odražava neistraživo otajstvo zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga.“

Nadalje je tumačio da se u obitelji otkriva istinski smisao kršćanskoga odgoja, te je obitelj kao prirodni ambijent i najbolje te nezamjenjivo mjesto rađanja, odrastanja i življenja ljudske osobe.

„Ona nas usrećuje, pruža nam radost, podršku i smisao u naporima našega ljudskoga života. Ona je i mjesto najčišće ljudske ljubavi u svim njezinim vidovima. U njoj se na najkonkretniji način služi čovjeku i promiče dostojanstvo, nepovredivost i vrijednost ljudskoga života. Sve one vrline koje ljudsko društvo cijeni i treba, rađaju se i nadahnjuju prvenstveno u obitelji. Ona je i škola slobode, odgovornosti, dijaloga, dijeljenja materijalnih dobara, suradnje, solidarnosti, nadilaženja sukoba i napetosti, bezinteresne ljubavi u kojoj se daje koliko se može, a prima koliko je potrebno. Obitelji je zato škola kreposti bez kojih niti ljudsko društvo ne može opstati. Njoj pripada poslanje očovječenja svijeta. Ona je u svakom narodu i čuvarica identiteta, vlastite kulture i jezika te nema zdravoga društva bez zdrave obitelji“, zaključio je mons. Hranić.

O Jubilejskoj godini nadbiskup je kazao: „Ova nam Sveta jubilejska godina geslom „Hodočasnici nade“ i svim svojim sadržajima želi posvijestiti da je utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist temelj naše nade i „vrata“ našega spasenja (usp. Rim 5,5; 1 Tim 1,1).  Naša nada položena u Isusa Krista, jedinoga Spasitelja svijeta, trajno sigurna oslonca, koji nas nikada neće razočarati; koji svakoga od nas ispunja strpljivošću i daje snagu: biti vjeran Božjoj riječi i poruci Kristova evanđelja; biti iskren, čestit, pošten i dobar unatoč svemu; sposoban praštati; ne vraćati jednakom mjerom; mijenjati svoj život i vjerovati u mogućnost obraćenja i sebe i drugoga, te konačan sud uvijek prepuštati Bogu.“

Zaključujući homiliju, nadbiskup je potaknuo: „Otvorimo svoja srca i obitelji Isusu Kristu. Kao radosni hodočasnici nade dopustimo si da nam Sveta jubilejska godina koju započinjemo – po otvorenosti i poučljivosti srca, po sakramentalnom životu i daru milosnoga oprosta – postane godina snažnog iskustva spasonosne Kristove prisutnosti i milosti te obnove povjerenja u Boga i u ljude. Neka bude godina entuzijazma i radosti u služenju i prenošenju života te godina našeg suobličenja Kristu u kojoj ćemo i sami više postati znak nade za budućnost Crkve i društva; navjestitelji i svjedoci novoga neba i nove zemlje (usp. 2 Pt 3,13) te mira, pravde i sloge među svim narodima svijeta (usp. papa Franjo, Nada ne razočarava, 9-10.18-20.25).“

Na kraju misnoga slavlja mons. Hranić je pojasnio da je križ koji je bio središte pozornosti i postavljen ispred oltara te nošen u procesiji svečanoga otvaranja Svete godine, čuvan u Sjemenišnoj zajednici te da je taj križ pratio biskupijsku zajednicu na svim važnijim euharistijskim slavljima kao i na pohodu sv. Pape Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu 2003. godine. Taj križ će tijekom Jubilejske godine ostati u katedrali i biti mjesto posebnog štovanja i molitve svih hodočasnika koji će dolaziti u katedralu moliti oprost za sebe i svoje nakane.

Katedrala zajedno s konkatedralom i još četiri crkve u marijanskim svetištima bit će oprosne crkve u Jubilejskoj godini. Hodočašće nade u Svetoj godini kulminirat će Nacionalnim hodočašćem na grobove apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u Rim od 5. – 11. listopada 2025.