Posebno je ove godine, koja je posvećena obitelji, susret s članovima Rimske rote prilika za razmišljanje o sinodalnosti u postupcima ništavnosti braka, rekao je Papa te istaknuo da sinodalnost, prije svega, uključuje zajednički hod. Nadvladavajući iskrivljeno viđenje bračnih parnica, kao da se u njima potvrđuju puki subjektivni interesi, valja ponovno otkriti da su svi sudionici postupka pozvani težiti istom cilju, kako bi zasjala istina o konkretnoj vezi između muškarca i žene, donoseći zaključak o tome postoji li između njih pravi brak ili ne.

Već u predsudskoj fazi postupka, kada se vjernici nađu u teškoćama te traže pastoralnu pomoć, ne smije izostati nastojanje da se otkrije istina o njihovoj vezi, što je prijeko potreban preduvjet za zacjeljivanje rana. U tom se smislu razumije koliko je važno zauzimanje u poticanju oprosta i pomirenja među supružnicima, kao i za eventualno potvrđivanje ništavnosti braka kada je to moguće i razborito, rekao je Papa.

Tako se razumije također da proglašenje ništavnosti ne valja prikazati kao da je ono jedini cilj koji se može postići u slučaju krize braka, ili kao da je to pravo bez obzira na činjenice. Razmatrajući moguću ništavnost potrebno je potaknuti vjernike da razmisle o razlozima koji su ih naveli da traže proglašenje ništavnosti bračne suglasnosti, podupirući tako prihvaćanje konačne presude, čak i ako ona ne odgovara njihovu uvjerenju.

Ako se poštuje to viđenje zajedničkoga hoda, postupci ništavnosti izraz su učinkovite pastoralne pratnje vjernika u njihovim bračnim krizama,  napomenuo je Papa te dodao da to znači slušati Duha Svetoga koji govori u konkretnom životu ljudi. Zajedničko traženje istine treba obilježavati svaku fazu sudskoga postupka.

Istaknuvši da je provođenje pravde u Crkvi izraz brige o dušama, Papa je kazao da to zahtijeva pastoralnu brigu kako bismo bili služitelji spasenjske istine i milosrđa. Sinodalnost u sudskim postupcima podrazumijeva stalnu vježbu slušanja. I u tom području valja naučiti slušati, odnosno treba razumjeti viđenje i razloge drugoga, gotovo se poistovjetiti s drugim.

Kao i u drugim područjima pastorala, i u pravosudnom djelovanju treba podupirati kulturu slušanja koja je preduvjet kulture susreta. Zbog toga su štetni standardni odgovori na konkretne probleme pojedinih osoba. Svaka osoba, sa svojim iskustvom često obilježenim bolom, za crkvenog je suca konkretna „egzistencijalna periferija“ s koje treba krenuti svako sudsko pastoralno djelovanje, poručio je Papa.

Proces zahtijeva i pozorno slušanje svega što stranke tvrde i dokazuju. Istraga, usmjerena na utvrđivanje činjenica, posebno je važna, a za to je potrebno vrijeme, strpljenje i pastoralno očinstvo. Suci trebaju biti pravi slušatelji svega  što se pojavi tijekom postupka u korist ili protiv proglašenja ništavnosti. Obvezni su to činiti na temelju dužnosti pravde, potaknute i poduprte pastoralnim milosrđem, istaknuo je Papa te dodao da u tom smislu u njihovu djelovanju nikada ne smije izostati pastoralno srce, te duh milosrđa i razumijevanja prema onima koji trpe zbog neuspjeha njihova bračnog života.

Još jedan vidik sinodalnosti u sudskim postupcima jest razlučivanje. Sinoda nije samo traženje mišljenja, to nije ispitivanje. Riječ je o razlučivanju utemeljenom na zajedničkom hodu i slušanju, koje nam omogućuje da konkretnu bračnu situaciju čitamo u svjetlu Riječi Božje i učiteljstva Crkve, objasnio je papa Franjo. Završetak tog hoda je presuda, rezultat pozornoga razlučivanja. Presudom se zatvara postupak, hod koji, kao i sinodski put, treba uvijek biti popraćen slušanjem i traženjem istine.