Đakoni moraju biti “brižni” i “ponizni” služitelji, jer “tužno je vidjeti đakona koji se želi postaviti u središte svijeta”, tako papa Franjo opisuje „portret“ đakonâ, podsjećajući kako ih Koncil predstavlja kao služitelje “posvećene služenju” Božjemu narodu. A upravo je služenje mandat koji Papa povjerava trajnim đakonima Rimske biskupije, koje je primio jutros u audijenciju u Dvorani blagoslovâ (Aula delle Benedizioni). Audijencija, kako javlja Vatican News, je protekla u prisnom ozračju, a započela je Papinim pozdravljanjem s obiteljima trajnih đakona.

Govoreći o službi đakona, Papa je istaknuo kako “glavni put koji treba slijediti jest onaj koji je naznačio Drugi vatikanski koncil”, posebno Lumen gentium koji kaže da se na đakone polažu ruke ne za svećeništvo nego za služenje. To nije beznačajna razlika, ističe Papa, jer se đakonatu – koji se ranije svodio na prijelazni stupanj prema svećeništvu – „time vraća njegovo mjesto i njegovu specifičnost“. I to „pomaže u prevladavanju pošasti klerikalizma, koji ‘kastu svećenikâ’ postavlja iznad Božjeg naroda“.

“To je srž klerikalizma: ‘svećenička kasta’ iznad Božjeg naroda. A ako se to ne riješi, klerikalizam će i dalje postojati u Crkvi. Đakoni, upravo zato što su posvećeni služenju tome narodu, podsjećaju se da se u Crkvi nitko ne može uzdizati iznad ostalih“, istaknuo je Papa.

U Crkvi mora postojati suprotna logika, “logika poniznosti”, rekao je Papa: “Svi smo pozvani na poniznost, jer je Isus samog sebe ponizio, postavši slugom sviju. Ako u Crkvi postoji netko tko je velik onda je to On koji je sebe učinio najmanjim i slugom sviju”. Sve kreće otud: “Moć se krije u služenju, a ne nečemu drugom”. “Nitko se ne smije uzdizati iznad moći služenja”. Ako se ne živi tu dimenziju, upozorio je Papa, “svako služenje postaje prazno, postaje besplodno, ne donosi plod. I malo po malo postaje svjetovno”.

Velikodušnost jednog đakona koji se troši ne tražeći prve redove nosi na sebi miomiris evanđelja, progovara o poniznosti Boga koji čini prvi korak da ide ususret također onome koji mu je okrenuo leđa, rekao je Papa.

Danas, međutim, treba biti svjestan još jednog aspekta, a to je opadanje broja svećenika, zbog čega se zalaganje đakona višestruko povećalo „u zamjenskim zadaćama koje, ma koliko važne bile, ne predstavljaju specifičnost đakonata“, rekao je Papa podsjetivši kako Koncil uči da se đakoni prije svega „posvećuju službama ljubavi i upravljanja“, a u prvim stoljećima, kada su u ime biskupa brinuli o potrebama vjernika, djelovali su među siromašnima i bolesnima.

Moramo dobro paziti da đakone ne doživljavamo kao da su napola svećenici a napola laici. Isto tako, predodžba đakona kao svojevrsnog posrednika između vjernikâ i pastirâ nije primjerena. Niti na pola puta između svećenika i laika, niti na pola puta između vjernikâ i pastirâ. Tu postoje dvije napasti. Postoji opasnost klerikalizma: đakon koji je previše klerikalan A druga je napast funkcionalizam: on je pomoć koju svećenik ima za ovo ili ono. Đakonat je posebno zvanje, obiteljsko zvanje koje poziva na služenje. Ta je riječ ključna za razumijevanje vaše karizme. Služenje kao jedan od karakterističnih darova Božjeg naroda. Đakon je – tako reći – čuvar služenja u Crkvi: služenje Riječi, služenje oltaru, služenje siromašnima.

Papa je u svome obraćanju istaknuo “tri kratke ideje” koje ne idu u smjeru “stvari koje treba učiniti”, nego “dimenzija koje treba njegovati“

Pozvao je trajne đakone prije svega da budu “ponizni”. „Žalosno je vidjeti biskupa i svećenika kako se prave važni, ali je još gore vidjeti đakona koji želi biti u središtu svijeta! Neka sva dobra koja činite bude tajna između vas i Boga. I tako će uroditi plodom”, rekao je Papa.

Budite, pozvao ih je nadalje, „dobri supružnici i dobri očevi, a i dobri djedovi“. „To će dati nadu i utjehu parovima koji prolaze kroz teške trenutke i nedaće i koji će pronaći pruženu ruku u vašoj istinskoj jednostavnosti. Moći će pomisliti: ‘Gledajte samo našeg đakona! Sretan je kad je sa siromašnima, ali i sa župnikom, sa svojom djecom i suprugom. Pa čak i s punicom, to je vrlo važno!’ Činiti sve s radošću, bez prigovaranja: to je svjedočanstvo koje vrijedi više od mnogih propovijedi“, rekao je Papa.

Na kraju, Papa je izrazio želju da đakoni budu dalekovidni: „Ne samo da znate uočiti one koji su se udaljili od Crkve i siromašne – to i nije tako teško – nego i da pomognete kršćanskoj zajednici da uoči Isusa u siromašnima i dalekima, dok on po njima kuca na naša vrata. To je proročka dimenzija koja pomaže drugima da vide dalje“.