Papa je na početku zahvalio članovima povjerenstva što čine veoma važan posao, kao i za njihovo osobno i zajedničko svjedočenje. Njegov govor pročitao je o. Pierluigi Giroli iz Državnog tajništva Svete Stolice.

„Mnogi od vas posvetili su živote brizi za žrtve zlostavljanja – hrabrom pozivu koji proizlazi iz srca Crkve i pomaže joj da se pročišćuje i raste. Tijekom posljednjih deset godina vaša zadaća pružanja ‚smjernica i savjeta… kao i predlaganja najprikladnijih mjera za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba‘ (Praedicate Evangelium, 78) se znatno proširila“, poručio je Sveti Otac.

„Poprimila je određeniji oblik“, nastavio je podsjetivši da ih je zamolio da se usredotoče na pomoć Crkvi da postane sve sigurnije mjesto za maloljetnike i ranjive odrasle osobe. Papa Franjo je članove povjerenstva također potaknuo da nastave svoju službu u timskom duhu, gradeći mostove i suradnje koje njihovu brigu za druge mogu učiniti učinkovitijom.

Također je podsjetio da je od povjerenstva bio zatražio Godišnji izvještaj o politikama i postupcima zaštite u Crkvi. Dodao je da to ne bi trebao biti samo još jedan od dokumenata, nego pomoć u boljem pristupanju predstojećem poslu.

Suočavajući se sa sablazni zlostavljanja i patnjom žrtava, mogli bismo se obeshrabriti – primijetio je Papa – jer je izazov obnavljanja slomljenih života i iscjeljivanja boli opširan i složen. Stoga je okupljene ohrabrio da ne posustaju nego idu naprijed, da bi se svatko u Crkvi, uvijek i svugdje, mogao osjećati kao kod kuće uz poštivanje svetosti svake osobe.

„Da bismo dobro izvršili ovu službu, moramo Kristovima osjećaje učiniti svojima: njegovo suosjećanje, njegov način doticanja rana čovječanstva, njegovo Srce probodeno ljubavlju prema nama. Isus se je učinio bliskim; u njegovu je tijelu Bog Otac srušio sve prepreke i time pokazao da nam je blizu u svim našim potrebama i brigama. U Isusu je Bog uzeo na sebe naše bolesti i ponio naše boli, kako čitamo u Četvrtoj pjesmi Sluge patnika u Knjizi proroka Izaije (usp. 53, 4). I mi smo shvatili da ne možemo pomoći drugima da nose svoje terete ako ih sami ne nosimo, ako ne pokažemo istinsku bliskost i suosjećanje“, potaknuo je Papa.

Pojasnio je da bliskost žrtvama nije neki apstraktan pojam, nego konkretna stvarnost koja uključuje slušanje, djelovanje, sprječavanje i pomaganje. „Svi mi, napose crkvene vlasti, pozvani smo iz prve ruke priznati utjecaj zlostavljanja i biti duboko dirnuti patnjom žrtava, izravno osluškujući njihov glas i iskazujući bliskost koja ih praktičnim odlukama može podići, pomoći im i pripraviti drugačiju budućnost za sve.“

Papa Franjo napomenuo je da odgovor zlostavljanima mora biti rođen iz pogleda punog ljubavi. Moraju biti dobrodošli i saslušani, uz pomoć kompetentnih suradnika, jer zanemarivanje može pogoršati patnju.

Sudionicima plenarnog zasjedanja zahvalio je za sve što čine u praćenju žrtava. Ta služba nosi mnogo toga povjerljivoga, a s druge strane njezini plodovi trebaju biti vidljivi. Ustvrdio je da će njihova blizina ojačati mjesne Crkve u dijeljenju dobrih praksi i provjeravanju jesu li poduzete odgovarajuće mjere, u skladu s njegovim motuproprijem Vos estis lux mundi.

Papa je izrazio podršku i inicijativi Memorare za pomoć mjesnim Crkvama diljem svijeta u obučavanju i jačanju sposobnosti prevencije i zaštite djece i ranjivih odraslih osoba. Ustvrdio je da će tako s vremenom nastati „mreža solidarnosti sa žrtvama i promicateljima njihovih prava, posebice ondje gdje su resursi i iskustvo ograničeni“.

Na kraju je Sveti Otac ponovno zahvalio okupljenima, zaključivši da će njihova opažanja Crkvu zadržati u pravom smjeru, da bi nadalje bila potpuno predana sprječavanju zlostavljanja, snažno ga osuđujući, pružajući suosjećajnu skrb žrtvama, uz trajno nastojanje da bude gostoljubivo i sigurno mjesto.