Tisuće hodočasnika dočekale su papu Franju koji se pridružio njihovom godišnjem hodočašću na jezeru Svete Ane u poslijepodnevnim satima. Nakota Sioux – jedan od Prvih Naroda jezero Svete Ane zove „Božje jezero“ (Wakamne), a narod Cree ga zove „Jezero Duha“ zbog ljekovitosti vode i duhovnog značaja – za katolike i domorodačke narode. Jezero nosi naziv Isusove bake – svete Ane – po katoličkome misionaru iz Québeca koji je pokrenuo hodočašća u kasnom 19. stoljeću oko njenog blagdana 26. srpnja.

Papa Franjo blagoslovio je vodu jezera i nazočne vjernike te potom predvodio službu riječi. Sveti Otac homiliju je započeo usporedivši bubnjeve koji uvode u slavlje s „otkucajima srca“ mnogih hodočasnika koji su generacijama hodili zajedno da bi došli do toga „Božjeg jezera“, tražeći ozdravljenje u njegovim vodama.

Primijetio je da tiho promatranje tih voda – u kojima se mogu osjećati „majčinski otkucaji srca zemlje“ – potiče na povratak izvorima života i vjere. „Doista to nam omogućuje, u duhu, posjetiti sveta mjesta, zamisliti Isusa, koji je velik dio svoje službe obavljao na obalama jezera: Galilejskog mora.“

Bog je odabrao bogato raznolik kontekst tog perifernog područja gdje su se okupljali razni narodi, da bi svijetu objavio svoju „revolucionarnu“ poruku bratstva. Ta poruka, rekao je Papa, danas odjekuje u zvuku bubnjeva koji se proteže kroz stoljeća i spaja različite narode. „Podsjeća nas da je bratstvo istinsko ako spaja one koji su udaljeni, da poruka zajedništva koju nebo šalje na zemlju se ne boji različitosti, već nas poziva na zajedništvo, da bismo zajedno krenuli iznova, jer svi smo hodočasnici na putu.“

Usredotočivši se na liturgijska čitanja iz Knjige proroka Ezekijela (Ez 47, 1 –2.  8 – 9. 12) papa Franjo ponovno je naglasio ključnu ulogu baka, posebno u autohtonim zajednicama, u prenošenju „žive vode vjere“. Vjera, kako je rekao, rijetko proizlazi iz čitanja knjiga u nekom usamljenom kutku, već se širi unutar obitelji – „prenosi se u jeziku majki, u ljupkim lirskim naglascima baka“. Zahvalivši im na njihovoj dragocjenoj ulozi, ponovio je poziv obiteljima da njeguju i brinu se za svoje starije.

„Želio bih reći svim onim obiteljima sa starijim osobama kod kuće: vi imate blago! Čuvajte ovaj izvor života u svojim domovima: brinite o njemu, kao o dragocjenoj baštini koju treba voljeti i njegovati.“

Sveti Otac potom se usredotočio na ljekovito svojstvo vode u kontekstu ozljeda koje su pretrpjeli domorodački narodi Kanade nakon europske kolonizacije. Podsjećajući na Isusovo djelovanje na obalama Galilejskog jezera, molio je Gospodina da po zagovoru Marije i svete Ane pomogne zacijeliti te duboke rane.

„Na ovom blagoslovljenom mjestu, gdje vlada sklad i mir, predstavljamo Ti nesklad naših iskustava, strašne posljedice kolonizacije, neizbrisivu bol tolikih obitelji, djedova i djece.“

Papa je ponovno istaknuo ulogu majki i baka u autohtonim zajednicama – ovoga puta u pomaganju zacjeljivanju rana. Posebno se osvrnuo na lik Isusove bake, koju su misionari predstavili domorodačkim narodima.

Podsjetio je da dio „bolnog nasljeđa“ europske kolonizacije „proizlazi iz činjenice da su starosjedilačke bake bile spriječene u prenošenju vjere na vlastitom jeziku i kulturi“. „Taj je gubitak svakako bio tragičan, ali vaša prisutnost ovdje svjedočanstvo je otpornosti i novog početka, hodočašća prema ozdravljenju, srca otvorenog Bogu koji liječi život zajednica.“

Papa Franjo je zatim primijetio da je danas „čitavoj Crkvi potrebno ozdravljenje“ te je pozvao hodočasnike neka pridonesu izgradnji „Majke Crkve“ sposobne „prigrliti svakoga od svojih sinova i kćeri“, koja je „otvorena svima i sa svima razgovara“, i „susreće svakoga“. Nadalje je naglasio da „želimo li skrbiti i liječiti živote naših zajednica, moramo početi od siromašnih i najmarginaliziranijih“. Među njima, Papa je uključio starije osobe koje su u riziku da umru sami, ali i mlade, za koje je rekao da ih se više ispituje nego sluša.

Istaknuvši da nas Isus poziva na „izlazak, davanje, ljubav“, pozvao je sve vjernike da se zapitaju što mogu učiniti za one koji su u potrebi, a posebno za autohtone narode koji su pretrpjeli tolike patnje.

„Ponekad, dobar način da pomognete drugima nije da im odmah date ono što traže, nego da ih pratite, pozivajući ih da ljube i da daju sebe. Na taj će način, kroz dobro koje mogu učiniti drugima, otkriti vlastite tokove žive vode, jedinstveno i dragocjeno blago koje oni uistinu jesu.“

Na kraju, Papa je izrazio nadu da Crkva može doprinijeti u pomoći procesu ozdravljenja autohtonih naroda, ponavljajući koliko su dragocjeni njemu i Crkvi.

„Neka nam Gospodin pomogne da idemo naprijed u procesu ozdravljenja, prema sve zdravijoj i obnovljenoj budućnosti. Vjerujem da je to i želja vaših baka i vaših djedova. Neka nas Isusovi djed i baka, sveti Joakim i Ana, blagoslove na našem putu.“