Papa se nakon pet godina vraća na Lezbos, otok u Egejskome moru kojeg je bio već posjetio 2016. godine, kako bi se susreo s ranjenim čovječanstvom migranata i upućuje svoj vapaj: ne dopustite da „mare nostrum“ postane „mare mortuum“, Mediteran je groblje bez nadgrobnih spomenika. „Tko odbacuje siromašne, odbacuje mir“, rekao je Papa, zahtijevajući novo predano zalaganje međunarodne zajednice: budućnost „će biti mirna samo ako bude u znaku integracije“. Svoj vapaj Papa uputio je s otoka simbola migrantske tragedije, „najozbiljnije humanitarne katastrofe od Drugoga svjetskog rata naovamo“, kako je to nazvao Papa.

Papa se na Lezbosu susreo s izbjeglicama koje su ondje smještene. Susret je protekao u znaku molitve, svjedočanstava, simboličnih gesti… Prije nego će održati svoj govor, Papa je prošao kroz izbjeglički kamp, hodajući makadamskim putem koji vodi između kontejnera, izravno se susretao s migrantima, dodirivao im ruke, smiješio se, slušao njihove priče i molbe, milovao i grlio djecu koja su mu pružala svoje ruke.

Papa je u Centru za prihvat i identifikaciju dočekan pjesmom migranata smještenih u kampu i pozdravom predsjednice koja je rekla kako je Grčka podnijela „nerazmjeran teret imigrantske i izbjegličke krize, koja pogađa cijelu Mediteran, more koje nas spaja”, te da je suočavanje s njom “zajednička odgovornost Europe”. Papa je u svome govoru istaknuo kako su migracije “humanitarna kriza koja pogađa sve”, pozvao je na solidarnost cijeloga svijeta, jer, kako je primijetio, ako u pogledu drugih globalnih izazova, kao što su pandemija ili klimatske promjene, ima pomaka, to nije slučaj s migracijama.

No, u pitanju su ljudi, u pitanju su ljudski životi! U igri je budućnost sviju, koja će biti mirna samo ako bude u znaku integracije. Samo ako bude u znaku pomirenja s najslabijima, budućnost će biti prosperitetna. Jer kada se siromašne odbacuje, odbacuje se mir. Zatvaranja i nacionalizmi – povijest na to uči – dovode do katastrofalnih posljedica, upozorio je Sveti Otac. Pozvao je zato da se izvuče pouka iz povijesti i usvoje dalekovidne politike te zaustavi ovaj, kako je rekao, “brodolom civilizacije”.

U raznim društvima ideološki se suprotstavljaju sigurnost i, lokalna i univerzalna, solidarnost, tradicija i otvorenost. Umjesto da se priklonimo idejama, može biti korisno krenuti od stvarnosti: zaustaviti se, proširiti naš pogled, uroniti ga u probleme većine čovječanstva, mnogih populacija žrtava humanitarnih izvanrednih situacija koje nisu one same stvorile, već su njihove žrtve, često nakon dugih povijesti izrabljivanja koja još uvijek traje. Lako je povući za sobom javno mnijenje ulijevanjem straha od drugoga; zašto se, naprotiv, s istim stavom, ne govori o izrabljivanju siromašnih, o zaboravljenim i često izdašno financiranim ratovima, o ekonomskim sporazumima koji će se nekom drugom razbiti o glavu, o skrivenim manevrima za krijumčarenje oružjem i povećavanja njihove trgovine? Zašto se ne govori o tome?

Mora se rješavati dublje uzroke, a ne da posljedice toga plaćaju siromašni, koje se čak koristi za političku propagandu! Da bi se uklonili duboki uzroci, ne smije se sve svesti na reagiranje na izvanredne situacije. Potrebna je usklađeno djelovanje. Epohalnim promjenama treba pristupiti dalekovidno. Jer ne postoje laki odgovori na složene probleme. Postoji, naprotiv, potreba da se procesi prate iznutra, kako bi se prevladalo getoizacije i potaklo sporu i neophodnu integraciju, kako bi se kulture i tradicije drugih prihvatilo na bratski i odgovoran način, rekao je Papa.

Ne smije se okretati leđa stvarnosti, neka se prestane sa stalnim prebacivanjem odgovornosti, neka se prestane pitanje migracije uvijek prebacivati na druge, kao da nikoga nije briga i da je to samo beskorisni teret koji netko mora nositi! Migranti molećivim pogledom traže da ih se ne zaboravi, ali ih čovječanstvo ignorira i okreće glavu na drugu stranu.

Na ovu nedjelju molim Boga da nas probudi iz zaborava prema onima koji pate, da nas trgne iz individualizma koji isključuje, da probudi srca gluha za potrebe bližnjega. I molim čovjeka, svakog čovjeka: prevladajmo paralizu straha, ravnodušnost koja ubija, ciničnu nezainteresiranost koja baršunastim rukavicama osuđuje na smrt one na marginama! Stubokom se suprotstavimo dominantnoj misli, onoj koja se vrti oko vlastitog „ja“, vlastitih osobnih egoizama, vlastitih nacionalnih egoizama, koji postaju mjerilo i kriterij svega, rekao je Papa u svom govoru na otoku Lezbosu.