U dan kada je trebao biti u Kinshasi, zazvao je mir i pomirenje za Demokratsku Republiku Kongo. Osim toga, potaknuo je na smirivanje pohlepe, ljutnje, te na bijeg od korupcije; ako mir krene iz srca svakog pojedinca, može promijeniti društva i zemlje.

Ako se pitamo koja je naša zadaća u svijetu, što trebamo, kao Crkva, činiti u povijesti, u evanđelju je odgovor jasan, to je misija. Kako bi naviještali Božju blizinu, učenici idu daleko, idu u misije. Jer, tko prihvati Isusa, osjeća da ga treba nasljedovati – rekao je papa Franjo komentirajući Evanđelje iz današnje liturgije na misi koju je slavio u vatikanskoj bazilici zajedno s kongoanskom zajednicom u Rimu. Misa je bila slavljena po zairskom obredu – koji se tako zove prema nekadašnjem imenu Demokratske Republike Kongo – koji je jedini inkulturiran u latinsku Crkvu.

Božja blizina izvor je naše radosti – napomenuo je Papa – voljeni smo i nikada nismo ostavljeni sami. Ali, radost koja proizlazi iz Božje blizine, dok daje mir, ne ostavlja nas na miru, ispunja nas čuđenjem, iznenađuje nas i mijenja naš život.

Kao kršćani ne možemo se zadovoljiti time da životarimo u osrednjosti, dan po dan. Ne, svi smo mi Isusovi misionari – istaknuo je Papa te primijetio kako nas Evanđelje još jednom začuđuje pokazujući nam Gospodina koji šalje učenike ne čekajući da budu spremni i dobro uvježbani. I način na koji ih šalje pun je iznenađenja – rekao je Papa te istaknuo tri obilježja, misionarska iznenađenja, tri stvari koje nas začuđuju, koja je Isus odredio za svoje učenike te za svakoga od nas ako ga slušamo.

Prvo je iznenađenje oprema. Naime, za odlazak u misiju na nepoznata mjesta potrebno je sa sobom ponijeti barem najosnovnije stvari. Isus pak ne kaže što treba uzeti nego, naprotiv, što ne treba uzeti. Valja ići bez prtljage, bez sigurnosti, bez ikakve pomoći. Često mislimo da naše crkvene inicijative ne funkcioniraju kako treba jer nam nedostaju strukture, novac i sredstva; ali to nije istina – upozorio je Papa. Nemojmo se uzdati u bogatstva i nemojmo se bojati svojega materijalnoga i ljudskog siromaštva. Što smo slobodniji i jednostavniji, maleni i ponizni, to više Duh Sveti vodi poslanje i čini nas protagonistima svojih čudesa.

Za Krista je temeljna oprema – brat. To je zanimljivo – primijetio je Papa. „Posla ih po dva“, kaže se u Evanđelju. Ne same, uvijek uz brata. Nikada bez brata, jer bez zajedništva nema poslanja. Nema naviještanja koje funkcionira bez skrbi o drugima – rekao je Papa te dodao da se stoga svatko može upitati: ja, kao kršćanin, mislim li više na ono što mi nedostaje kako bih dobro živio, ili na to da se pobrinem za svoju braću?

Drugo je misionarsko iznenađenje poruka. Gospodin im nalaže da se posvuda predstavljaju kao glasnici mira. Kršćani se ne prepoznaju po dobro pripremljenim govorima – napomenuo je – nego po tomu što nastoje donijeti mir, jer Krist je mir. To je njihovo obilježje. Ako, naprotiv, širimo tračeve i sumnje, potičemo podjele, sprječavamo zajedništvo, tada ne djelujemo u Isusovo ime, ne nosimo njegov mir – rekao je Papa te potaknuo na molitvu za mir i pomirenje u tako ranjenoj i iskorištavanoj Demokratskoj Republici Kongo; da kršćani budu svjedoci mira, sposobni nadvladati svaki osjećaj mržnje i osvete, osjećaj da pomirenje nije moguće, svaku nezdravu vezanost za vlastitu skupinu koja vodi u prezir prema drugima.

Mir počinje od nas; od srca svakoga od nas. Unijeti mir i red u vlastito srce, smiriti pohlepu, ugasiti mržnju i zlopamćenje, bježati od korupcije, prijevare i lukavstva; tu započinje mir. Uvijek bismo željeli susresti blage, dobre, miroljubive osobe, počevši od naše rodbine i susjeda – primijetio je Papa. Ali, Isus nam kaže da mi moramo donijeti mir u svoj dom, te poštovati i brinuti se o obitelji, djeci, starijim osobama i susjedima.

Nakon pozdrava mira, učenicima je povjereno ono bitno, naviještati Božju blizinu, odnosno njegov stil. Božji je stil jasan: blizina, suosjećanje i nježnost. Otuda dolaze nada i obraćenje, od vjerovanja da je Bog blizu i da bdije nad nama. On je Otac sviju, i želi da svi budemo braća i sestre. Ako živimo u tom smislu, svijet više neće biti bojno polje nego vrt mira; povijest neće biti utrka kako bismo stigli prvi, nego zajedničko hodočašće – objasnio je Papa.

Za sve to nisu potrebni veliki govori, nego malo riječi i mnogo svjedočanstva – napomenuo je te ponovno potaknuo da se upitamo: vide li oni koji me susreću u meni svjedoka mira i Božje blizine ili osobu koja je nemirna, ljutita, netolerantna, ratoborna? Pokazujem li Isusa ili ga skrivam?

I na kraju, treće misionarsko iznenađenje odnosi se na naš stil. Isus od svojih učenika traži da idu u svijet kao janjci među vukove, dok zdrav razum svijeta – primijetio je Papa – govori suprotno: nametni se, budi prvi! Krist, naprotiv, želi da budemo janjci, a ne vukovi. To ne znači biti naivan, nego gnušati se svakog osjećaja nadmoći i nasilja, pohlepe i posjedovanja – objasnio je. Tko živi kao janje, ne napada; u stadu je s drugima, i sigurnost nalazi u svojemu pastiru, a ne u snazi ili oholosti, u pohlepi za novcem ili dobrima koja toliko zla nanose i Demokratskoj Republici Kongo.

Isusov učenik odbacuje nasilje, ne nanosi zlo nikomu i voli svakoga – istaknuo je Papa te ponovno potaknuo da se upitamo: živim li kao janje, kao Isus, ili kao vuk, kako uči duh svijeta, onaj duh koji potiče ratove, koji uništava? Neka nam Gospodin pomogne danas biti misionari, idući u društvu brata i sestre; imajući na usnama mir i Božju prisutnost; noseći u srcu blagost i dobrotu Isusa, Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta – rekao je papa Franjo te na kraju na kongoanskom jeziku rekao: Moto azalí na matói ma koyóka (Tko ima uši neka čuje).