Papa je misu slavio u praznoj crkvi Santo Spirito in Sassia koja se nalazi nekoliko kilometara od bazilike Svetoga Petra i koju je sveti Ivan Pavao II. prije dvadeset godina posvetio štovanju Božjega milosrđa koje je pronosila sveta Faustina Kowalska.

Tumačeći odlomak iz Evanđelja koji se čita na Drugu vazmenu nedjelju, Papa je primijetio da Isus, tjedan dan nakon uskrsnuća, pristupa Tomi „s vjernim i strpljivim milosrđem“. I nas Gospodin čeka u jednakome stavu. „Gospodin čeka da mu donesemo naše bijede kako bi nam pomogao otkriti njegovo milosrđe“, rekao je Papa na misi.

Božje milosrđe je „ruka koja nas uvijek iznova diže“. Bog se ne umara „pružati nam ruku da nas ponovno digne iz naših padova“. U kušnji kroz koju prolazimo i mi smo, baš kao i Toma, sa svojim strahovima i sumnjama otkrili da smo krhki i slabi. „Potreban nam je Gospodin“ i s njim „ponovno otkrivamo da smo dragocjeni u svojim slabostima”. Gospodin, objasnio je Papa, želi da ga vidimo „ne kao gospodara s kojim moramo izravnati račune, nego kao našeg oca koji nas uvijek iznova podiže“. On je Milosrdni Otac koji „ne napušta one koji ostaju iza“.

Sada, dok razmišljamo o polaganom i napornom oporavku od pandemije nameće se upravo ta opasnost: zaboraviti one koji su ostali iza. U opasnosti smo da nas pogodi još gori virus – virus ravnodušne sebičnosti, upozorio je Papa. Taj se virus prenosi počevši od ideje da život postaje bolji ako je meni bolje, da će sve biti dobro ako je dobro za mene. To vodi u konačnici tome da se „vrši selekciju“ među ljudima, da se odbacuje siromašne, da se žrtvuje one koji su zaostali na oltaru napretka. „Međutim, ova pandemija podsjeća nas da ne postoje razlike i granice između onih koji pate. Svi smo krhki, svi isti, svi dragocjeni. Ono što se događa potresa nas u našoj nutrini: kucnuo je čas da uklonimo nejednakosti, izliječimo nepravdu koja narušava zdravlje cijelog čovječanstva!“, istaknuo je Papa u homiliji.