Za okosnicu svoje homilije Sveti je Otac uzeo tekst iz Knjige Izlaska: Gospodin “daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću”. To su, objasnio je, najugroženije kategorije, „često zaboravljene i izložene zlostavljanjima“ za koje se „Gospodin posebno brine“. To je njegova je karakteristična osobina i ta pažnja je također „moralna dužnost“ za „sve one koji žele pripadati njegovom narodu“.

U poruci za ovaj 105. Svjetski dan migranata i izbjeglica, ponavlja se kao refren tema: „Ne radi se samo o migrantima“. „I to je istina: ne radi se samo o strancima, nego o svima onima koji nastanjuju egzistencijalne periferije koji su zajedno s migrantima i izbjeglicama žrtve kulture odbacivanja. Gospodin od nas traži da provodimo u djelo milosrđe; traži od nas da vratimo ljudskost njima a i sebi samima, ne isključujući nikoga, ne ostavljajući nikoga vani“, istaknuo je Papa.

Zajedno s djelima ljubavi, papa Franjo potvrđuje da je potrebno „razmišljati i o nepravdama koje rađaju isključenost, posebno o povlasticama malobrojnih koje idu na štetu mnogih“.

„Današnji je svijet sve više elitistički i okrutan prema isključenima. Ta istina zadaje bol u srcu. Zemlje u razvoju nastavlja se osiromašivati za njihova najbolja prirodna i ljudska dobra u korist nekolicine povlaštenih tržišta. Ratovi pogađaju samo neke dijelove svijeta, ali oružje koje se koristi u tim ratovima proizvodi se i prodaje u drugim dijelovima svijeta, koji potom ne žele preuzeti na sebe brigu o izbjeglicama koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove upravo zbog istih tih sukoba. Cijenu toga uvijek plaćaju najmanji, siromašni, najranjiviji, kojima se zabranjuje sjesti za stol i ostavljaju im se samo ‘mrvice’ s gozbe“, rekao je Papa citirajući poruku za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2019.

I danas nas kultura blagostanja navodi na to da mislimo samo na sebe, čini nas neosjetljivima na vapaj drugih, dovodi do ravnodušnosti prema drugima, štoviše dovodi do globalizacije ravnodušnosti, upozorio je Papa.

I danas smo u opasnosti da se ponašamo, nastavio je papa Franjo, poput bogataša s Lazarom koji se spominje u današnjem evanđeoskom odlomku. „I mi, previše zaokupljeni očuvanjem svojega blagostanja, u opasnosti smo da ne primijetimo brata i sestru u poteškoćama“.

Ali kao kršćani ne možemo biti ravnodušni prema drami starih i novih siromaštava, najmračnijih samoća, prezrenosti i diskriminacije onih koji ne pripadaju našoj „grupi“. Ne možemo ostati neosjetljivi, s umrtvljenim srcem, na bijedu toliko nevinih ljudi. Ne možemo ne plakati. Ne možemo ne reagirati. Molimo Gospoda za milost da plačemo, da to bude onaj plač koji obraća srce od ovih grijeha, pozvao je Papa.

Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega dvije su zapovijedi koje se ne mogu razdvojiti, kaže Papa i objašnjava što znači ljubiti bližnjega:

„Ljubiti bližnjega kao sebe samoga znači također ozbiljno se založiti za izgrađivanje pravednijeg svijeta, gdje svi imaju pristup zemaljskim dobrima, gdje svi imaju mogućnost ostvarivati se kao osobe i kao obitelji, gdje su svima zajamčena osnovna prava i dostojanstvo“.

Ljubiti također znači „osjećati samilost prema patnji braće i sestara“, „biti bližnji svim zlostavljanim putnicima napuštenima na putovima svijeta“, čineći sve što je u našoj moći da im pomognemo.