Molitvom večernje časoslova i svečanim hvalospjevom Te Deum, vjernici su u bazilici sv. Petra u Vatikanu proslavili misu zahvalnicu. Molitvu Večernje i misu predvodio je dekan kardinalskog zbora, kardinal Giovanni Battista Re, umjesto pape Franje, koji je zbog bolne ishialgije prisiljen na mirovanje.

– Ova večernja služba ima uvijek dvostruko značenje: liturgijom svečano ulazimo u svetkovinu Presvete Bogorodice Marije, Bogorodice; u isto vrijeme zaključujemo kalendarsku godinu velikim hvalospjevom – ističe se na početku Papine homilije koju je čitao kardinal Re.

Kazao je kako bi možda moglo zvučati usiljeno, gotovo pa i nezgodno, zahvaljivati Bogu na kraju jedne godine poput ove, obilježene pandemijom.

– Ponekad se netko zapita: koji je smisao drame poput ove? Ne trebamo brzati s odgovorom na to pitanje. Na naša najtjeskobnija pitanja ‘zašto’ ni Bog ne odgovara pozivajući se na više razloge. Božji odgovor prolazi putem utjelovljenja, kao što će se uskoro zapjevati u antifoni ‘Veliča’: ‘Zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi – Bog posla Sina u obličju grešnog tijela’ – ističe Papa u svojoj homiliji.

Nastavio je kako Bog koji bi žrtvovao ljudska bića radi nekog velikog plana, pa da je i najbolji mogući, sigurno nije Bog kojeg nam je objavio Isus Krist. On je Otac i ako je Njegov Sin postao čovjekom, to je zbog neizmjernog suosjećanja Očeva srca.

– Bog je pastir, a koji bi pastir ostavio izgubljenom pa i samo jednu od ovaca, misleći da mu ionako preostaju mnoge druge? Ne, takav ciničan i nemilosrdan bog ne postoji. To nije Bog kojeg mi hvalimo i ispovijedamo Gospodinom – poručio je.

Potom se dotaknuo pandemije koja u svijetu traje gotovo godinu dana. Prisjetio se prispodobe o dobrom Samarijancu koji je naišao na povrijeđenog čovjeka uz cestu. Nije mu stao propovijedati o tome koji je smisao toga što mu se dogodilo, kako bi ga uvjerio da je na koncu to i dobro za njega. Samarijanac se, potaknut samilošću, sagnuo nad tim strancem i postupio s njim kao s bratom i pobrinuo se za njega učinivši sve što je mogao.

– Da, ovdje bismo već mogli pronaći neki ‘smisao’ te drame zvane pandemija, kao i drugih bičeva kojima je čovječanstvo pogođeno: to da u nama pobudi suosjećanje i pokrene stavove i djela blizine, skrbi i solidarnosti. Mnoge su osobe, bez velike buke, nastojale da težina ove kušnje bude podnošljivija. Njihovim svakodnevnim zalaganjem, koje je pokretala ljubav prema bližnjemu, ostvarili su riječi himna ‘Tebe Boga hvalimo’: ‘Svakog te dana blagoslivljamo, slavimo Tvoje ime uvijeke’. Zato što je blagoslov i hvala koju Bog najviše voli bratska ljubav – rekao je kardinal Re čitajući homiliju Svetoga Oca.

Za zahvalnošću se Papa sjetio svih zdravstvenih djelatnika i svih onih koji se zalažu svakoga dana za boljitak svoje obitelji i osobno služiti općem dobru. Također se sjetio obnašatelje javnih službi koji umiju vrednovati sve postojeće dobre resurse u gradu i okolici, koji su odmaknuti od vlastitih i stranačkih interesa, koji se zalažu za istinsko dobro svih, počevši od onih u nepovoljnijim uvjetima.

– Sve se ovo ne bi moglo dogoditi bez milosti, bez Božjeg milosrđa. Mi to dobro znademo iz iskustva. U teškim se trenutcima obično branimo, štitimo sebe i svoje drage, branimo svoje interese… Kako je onda moguće da tolike osobe, bez ikakve naknade osim da čine dobro, nalaze snagu da se brinu za druge? Što ih to potiče da se odreknu nečega svoga, svoje udobnosti, svoga vremena, svojih dobara kako bi to dali drugima? Na kraju krajeva, ako oni o tome i ne razmišljaju, potiče ih Božja snaga, koja je jača od naše sebičnosti. Zato odajemo hvalu Njemu jer vjerujemo i znamo da svako dobro koje se iz dana u dan događa na zemlji, u konačnici dolazi od Njega – zaključuje se u Papinoj homiliji.