Četverodnevna opća skupština agencija i djela okupljenih u Uniju djela za pomoć Istočnim Crkvama (ROACO) završila je audijencijom kod Svetoga Oca. U govoru njezinim članovima papa Franjo se osvrnuo na crkvene i zemljopisne stvarnosti kojima prijete, ili koje već potresaju ratni sukobi. Na početku govora spomenuo je Irak, zemlju povezanu s ostvarenom željom, odnosno apostolskim putovanjem na kojemu je bio od 5. do 8. ožujka ove godine. Podsjetio je također na stanje u Eritreji i na ozbiljnu krizu u Libanonu, koji su u središtu zanimanja na ovogodišnjim sastancima unije. Pritom je posebno potaknuo na molitvu za zemlju cedrova, 1. srpnja, zajedno s poglavarima kršćanskih Crkvi.

Papa je svoje misli uputio i Svetoj zemlji, stanovnicima Izraela i Palestine, za koje je izrazio nadu. Uvijek sanjamo da se na nebu proteže lûk mira, koji je Bog dao Noi kao znak saveza između neba i zemlje i mira među ljudima. Međutim, prečesto je, čak i nedavno, to nebo izbrazdano bombama koje donose razaranje, smrt i strah, rekao je.

Vapaj koji dolazi iz Sirije uvijek je prisutan u Božjem srcu. Ali, čini se da ne uspijeva dodirnuti srce ljudi u čijim je rukama sudbina naroda. Nasljeđe sukoba i nasilja dramatično je; ostaje skandal desetogodišnjega sukoba, milijuni interno raseljenih i vanjskih izbjeglica, žrtve, potreba za obnovom koja je i dalje talac pristranih logika i nedostatka hrabrih odluka za dobro te izmučene nacije.

Sveti Otac potom je podsjetio kako je Unija djela za pomoć Istočnim Crkvama u svojim razmišljanjima razmotrila crkveno stanje u Etiopiji, Armeniji i Gruziji. Katkada je potrebno obnoviti zgrade i katedrale, uključujući one uništene u ratu, ali prije svega valja imati na srcu živo kamenje koje je ranjeno i razbacano, istaknuo je Papa.

Napomenuvši potom da sa zabrinutošću prati stanje nastalo sukobom u pokrajini Tigray, u Etiopiji, znajući da on obuhvaća i susjednu Eritreju, Papa je istaknuo kako, bez obzira na religijske i vjerske razlike, shvaćamo koliko je bitna poruka enciklike Fratelli tutti, kada su razlike među etničkim skupinama, i slijedom toga borbe za vlast, utvrđene u sustavu.

Papa se prisjetio također 2016. godine, kada su na kraju apostolskoga putovanja u Armeniju, zajedno s katolikosom Karekinom II., pušteni u nebo golubovi, kao znak i želja za mirom na cijelom području Kavkaza. Nažalost, posljednjih je mjeseci to područje ponovno ranjeno; zbog toga vam zahvaljujem na pozornosti koju ste posvetili stvarnosti Gruzije i Armenije, kako bi katolička zajednica i dalje bila znak i kvasac evanđeoskoga života, rekao je Papa.

Zahvalnost je izrazio i drugim dragocjenim stvarnostima koje pokušavaju ublažiti vapaj boli koji dolazi iz napaćenih zemalja. Preko vas želim zahvaliti svim ljudima koji podupiru vaše projekte i koji ih čine mogućim; riječ je često o jednostavnim vjernicima, obiteljima, župama, volonterima,… koji znaju da su „svi braća“, „tutti fratelli“, te malo svojega vremena i svojih sredstava posvećuju stvarnostima o kojima vi brinete.

Rekli su mi da se u okviru Kolekte za Svetu zemlju u 2020. godini prikupilo oko polovice u odnosu na prethodne godine. Svakako je to zbog dugih mjeseci u kojima se ljudi nisu mogli okupljati u crkvama na slavljima, ali i zbog gospodarske krize prouzročene pandemijom. S jedne nam strane to čini dobro, jer nas potiče više na bitno, ali ne može nas ostaviti ravnodušnima, misleći također na puste jeruzalemske ulice, bez hodočasnika koji se žele obnoviti u vjeri, ali i očitovati konkretnu solidarnost s lokalnim Crkvama i stanovništvom. Stoga ponovno upućujem apel svima kako bi se otkrila važnost toga milosrđa, o kojemu je već sveti Pavao govorio u svojim poslanicama, a koje je Pavao VI. želio preurediti apostolskim pismom ‘Nobis in animo’, 1974. godine, koje ponovno predlažem u svoj njegovoj aktualnosti i valjanosti, zaključio je papa Franjo.