U kušnjama i teškoćama valja svladati umijeće čekanja Gospodina. Čekati ga poslušno i s povjerenjem, naglasio je papa Franjo u homiliji na misi za kardinale i biskupe preminule u proteklih godinu dana. Neki su preminuli zbog bolesti COVID-19, u teškim situacijama koje su pogoršale patnju, kazao je. Papa je podijelio promišljanje o povjerenju u Boga, koji, kako bismo sazrijevali, zahtjeva vjernu strpljivost i krotku dušu.

Tako se pripremamo za posljednji i najveći životni ispit – smrt. No prvo dolaze sadašnja iskušenja, križ koji sada imamo i za koji molimo Gospodina za milost da možemo, baš ovdje, čekati njegovo nadolazeće spasenje, kazao je Papa.

No, svatko od nas, istaknuo je, mora u tome sazrijevati. Suočeni sa životnim teškoćama i problemima, teško je imati strpljenja i ostati miran. Dolazi do razdražljivosti i obeshrabrenja. Tako se može dogoditi i silno iskušenje pesimizma i malodušnosti, da vidimo sve crno i naviknemo se na obeshrabrene i prigovarajuće tonove. Događa se i da nas ne mogu ni utješiti dobre uspomene, jer nevolja navodi um da se zadrži samo na loše trenutke. Tako raste gorčina i život se čini kao neprekidan lanac nevolja.

Međutim upravo u trenutku kada se čini da dotičemo dno, Gospodin čini preokret. U ponoru, u tjeskobi koja nam nema smisla, Bog nam prilazi kako bi nas spasio, kazao je Papa. A kada gorčina dostigne vrhunac, nada ponovno procvjeta. Papa je isto tako poručio kako usred boli, oni koji su blizu Gospodina vide kako se patnja pretvara u vrata kroz koje ulazi nada. Ako nas je blagostanje nerijetko učinilo slijepima, površnima i oholima, kazao je papa Franjo, onda nas je prolazak kroz kušnju, proživljen u vjeri, preporodio, unatoč tvrdoći i suzama. Takva nas kušnja obnavlja jer uklanja mnogo otpada i uči nas gledati dalje od tame, iz prve ruke dotičemo Gospodina koji uistinu ima moć i spašava. Ako je bol i dalje otajstvo, upravo u njemu možemo otkriti na novi način Božje očinstvo koje nam je blisko u kušnji. U boli nas Bog prati poput oca koji pomaže sinu rasti, ostaje u njegovoj blizini za vrijeme teškoća bez da ih zamijeni. Dakle, kazao je Papa, pred otajstvom otkupljene smrti treba tražiti milost da na nedaće gledamo drugačijim očima.

Molimo za snagu da znamo živjeti u blagoj i vjernoj tišini koja čeka spasenje Gospodinovo, bez prigovaranja, gunđanja, ne dajući se žalostiti. Ono što se čini kao kazna pokazat će se kao milost, novi izraz Božje ljubavi prema nama. Znati čekati u tišini Gospodinovo spasenje, umijeće je na putu svetost, rekao je Papa.

U ovom je vremenu to umijeće još dragocjenije, potrebno je da svatko svojim životom svjedoči vjeru koja je poslušna i puna nade. Sveti Otac je isto tako istaknuo kako kršćanin ne umanjuje težinu patnje te diže pogled prema Gospodinu. U kušnji se uzda u njega i moli za one koje pate – drži oči uprte prema nebu, ali ruke su mu uvijek ispružene prema zemlji kako bi konkretno služio bližnjem. Papa Franjo zaključio je homiliju prisjećajući se preminulih kardinala i biskupa, moleći da mogu uživati u radosti Kraljevstva nebeskog.